Prošlog petka u ljubljanskom kinu Komuna premijerno je prikazano remek-djelo slovensko-talijanske koprodukcije Zoran, moj nećak idiot. Prije toga smo u ugodnom ambijentu hotela Vander popričali s autorima filma koji su nam otkrili svoje slasti života, gurmanske užitke i šarmantne detalje iza kulisa snimanja.
Priča nas vodi u pogranični seoski život, pun skromnosti, besposlice, blage melankolije tragova prošlosti i blagih radosti gotovo zaboravljenih običaja. Tihi glumac kroz cijeli film je vino, koje donosi i radost i smisao, kao i tugu i utjehu.
Pročitajte također: Zoran, moj idiotski nećak
Nekoliko sati prije službenog početka slovenske premijere gorko-slatke kinematografske poetike, u krugu divne ekipe redatelja Mattea Oleotta, koproducenta Miha Černeca i glumaca Giuseppea Battistona razgovarali smo o svim tim krhotinama koje čine mozaik života. , Roko Prašnikar, Marjuta Slamič i Teco Celia.
Kako gledate na izreku "la dolce vita"?
Matteo Oleotto: Ne bih baš rekao da je život sladak, nego teži, težak. Središnji lik filma također to dočarava.
Marjuta Slamič: Pa mogu reći da sam vječiti optimist. Smatram da je život lijep i zabavan. Ako ne, napravit ću jedan. Naravno, s vremena na vrijeme moramo biti malo ogorčeni, ali općenito mogu reći da tome težim "slatki život".
Miha Černec: Ponovio bih izjavu našeg producenta Igora Primčiča s filmskog festivala u Veneciji da kroz okupljanje takvih osam, kako smo to i prikazali u filmu, uživamo u životu, a filmovi su samo nusprodukt našeg "slatki život". Mogu reći, ovako na talijanskom, "la vita è bella"!
Pojam Duster: Osobno sam smatrao da je snimanje ovog filma jedna od najljepših stvari koje su mi se dogodile jer je rad s ekipom bio vrlo opušten i ugodan.
Kad biste morali napuniti čašu života, kojim biste je inspiracijama i zadovoljstvima napunili?
Matteo Oleotto: Volim pravi život i iskrene ljude. Provodim puno vremena u barovima samo promatrajući ljude, odakle dolazi sjeme mojih priča. Inspiraciju crpim i iz glazbe i književnosti. Trenutno čitam autobiografiju Mikea Tysona, koja mi je jako zabavna. Dapače, volim takve muškarce koji se, odrastajući u teškom životu, odjednom obogate, a pritom nikako da u potpunosti shvate značenje slave i novca. Jednostavno, volim likove gubitnika, luzera.
Marjuta Slamič: Ljudi me najviše inspiriraju. Svoj život također ispunjavam nadahnućem prirode, svjetla i lijepih zgrada.
Miha Černec: Definitivno s filmom. Jako sam sretna što sam našla takvo zanimanje, jer nekako više ne razlikujem privatno od posla. Također uživam u dobroj hrani i vinu.
Kao ljubitelji dobre hrane i vina, jeste li možda primijetili bitne razlike između slovenske i talijanske kuhinje?
Matteo Oleotto: Sviđa mi se što u Sloveniji ljudi često jedu samo jedan veliki obrok dnevno, dok se ovdje čini da stalno samo jedemo, što gubi energiju za druge stvari.
Miha Černec: Dapače, tijekom našeg četveromjesečnog snimanja u Italiji potpuno me fascinirao njihov način objedovanja koji zna potrajati i do dva sata. Naučila sam beskrajno uživati u hrani, u atmosferi ugodnog društva, što talijansku kuhinju čini uistinu posebnom. Toga kod nas u Sloveniji često nedostaje.
Pojam Duster: Slažem se, baš to se i meni svidjelo. Kad je došlo vrijeme za jelo, sve je bilo kako treba, u stilu božanstvene posljednje večere.
Koje su vam omiljene droge?
Giuseppe Battiston: Definitivno miris vina Cabernet Franc i svježe pokošene trave.
Matteo Oleotto: Sugo, talijanski umak od rajčice čiji me miris jako podsjeća na dom.
Marjuta Slamič: indijski curry.
Pojam Duster: Mozzarella.
Teco Celia: Bijeli tartufi (smijeh).
Miha Černec: Samo sam htio ispričati ovu anegdotu, da je Guiseppe tijekom snimanja rekao da nećemo snimati 18. jer je tada festival tartufa u Italiji. (smijeh) Tako da su bijeli tartufi vjerojatno zaista nešto, za sve nas, što predstavlja sam vrh opojnog okusa.
U filmu postoji i scena u kojoj seoski zbor strastveno pjeva "Vino je radost života". Kako ti to vidiš?
Matteo Oleotto: Za mene je vino sudbina života (smijeh).
Giuseppe Battiston: Rekao bih da je vino put, kultura i divne stvari.
Marjuta Slamič: Dom, vino je dom.
Prelazeći na film, što biste rekli da je ono što povezuje cijelu priču?
Marjuta Slamič: L'amoooore! (smijeh)
Matteo Oleotto: Da ljubavi. Ljubav prema vinu! (smijeh)
Koja je priča iza osmice kao središnje scene, za koju ste dobili i Vesnu za najbolju scenografiju?
Matteo Oleotto: To je dio mog života u zemlji u kojoj sam odrastao, ne samo fizički, nego i duhovno.
Miha Černec: Osam je kulturna baština koja povezuje dvije zemlje. Moglo bi se reći da je to svojevrsna metafora suživota.
A danas nakon premijere, čemu ćete nazdraviti?
Matteo Oleotto: Današnji dan ne vidim kao kraj, već kao početak novih, prekrasnih avantura.
Marjuta Slamič: Tako je, u nove međunarodne avanture. (smijeh)
Pojam Duster: S novim spoznajama do još više novih spoznaja.
