Britanska kriminalistička mini-serija The Game, koja suvereno vlada na Pickbox NOW-u, prati priču o umirovljenom bivšem detektivu koji nipošto nije u mirovini od kriminala. Serija, koja se čini kao proizvod BBC-jeve škole "psiholoških trilera s britanskim dodirom i otrcanim šarmom", još je jedna u nizu hitova koji iz četiri epizode uspijevaju iscijediti maksimum: napetost, paranoju i ono mučno pitanje - je li on stvaran ili mu se to samo "događa"?
Huw Miller: Umirovljen, ali nikako miran
Jason Watkins (Kruna, Pravo) ne glumi Huwa Millera – on zapravo živi bivši detektiv koji se pokušava oprostiti od svoje policijske značke, ali ga prošlost hvata za ovratnik i vraća u igru. I ne samo u igru – u IgraPratimo Millera kroz razdoblje kada bi trebao piti čaj, hraniti golubove i izbjegavati emocionalne slomove. Umjesto toga, dobiva susjeda. I to ne bilo kakvog susjeda – Patricka Harbottlea. Robson Green (uobičajeno prijateljsko lice britanske televizije) ovdje iznenađujuće blista u ulozi. „Neugodno prijateljski nastrojeni“ susjed koji je ili:
a) serijski ubojica,
b) potpuni psihopat,
c) sasvim drag čovjek s vrlo lošim tajmingom.
Napetost koja te obuzme od prvog stiha "Čujemo se kasnije"
I tu počinje – ne samo igra, već psihološki dvoboj. Patrickova nevina fraza „vidimo se kasnije“ pali alarm u Huwovoj glavi. Zašto? Zato što je to točna fraza koju je koristio zloglasni „Ripton Stalker“ – zloglasni slučaj koji je uništio Huwovu karijeru, ugled i zdrav razum.
U trenutku, Huw postaje onaj susjed koji "slučajno" stoji ispred vrata s vrećom punom smeća i provjerava tko posuđuje poštu. A gledatelji? S njim se vozimo u spiralu paranoje, sumnje i (ne)opravdane opsesije. Svaka epizoda uvlači nas u psihološki triler, više nalik kriminalističkom romanu, gdje postaje sve teže razlučiti tko je lovac, a tko plijen.
Produkcija koja blefira poput poker profesionalca
Zanimljivo: Serija, koja bi se trebala odvijati u tipičnoj engleskoj četvrti, zapravo se snima na slikovitim lokacijama u Baskiji i Cuenci u Španjolskoj. I dok lokalno stanovništvo vjerojatno nikada nije vidjelo klasični engleski čajnik, scenografija prodajni iluziju prigradske Engleske s izvanrednom preciznošću.
Serija ne izmišlja kotač. Da, imamo sve klasične elemente: traumatiziranog detektiva, ubojicu koji... može biti povratak, obitelj koja ne vjeruje, policija koja prevrće očima. Ali sve je napravljeno s dovoljno sofisticiranosti i intenziteta da četiri epizode dok prolazeI upravo je to najveća snaga. Igra – može biti jednostavno, a opet napeto poput britanskog čajnika koji će upravo prokuhati.
Watkins + Green = kombinacija koja podiže seriju
Jason Watkins, sa svojom krhkom, ali nepopustljivom interpretacijom Millera, dodaje emocionalnu dubinu seriji koja osvaja srca gledatelja. Međutim, pravi šaljivdžija u ovoj igri je Robson Green, koji potpuno nadilazi svoju uobičajenu prijateljsku TV personu. Njegov Patrick pun je tihe prijetnje, dvosmislenosti i... osmijeha koji vam lede krv. Jer u ovoj igri nikad ne znate - je li osmijeh prijateljski ili smrtonosan?
Serija koja je više od "još jedne britanske kriminalističke drame"
Igra je dokaz da je Kanal 5 (u suradnji s Pickbox ODMAH) zna kako stvoriti priču koja je kratka, energična i gledljiva u jednoj večeri – idealno za sve koji žele intenzivno detektivsko iskustvo bez maratonskog gledanja deset sezona.
Da, neki zapleti su prepoznatljivi, da, otkrivanje je moglo doći kasnije, i da – neki likovi reagiraju kao da nikada u životu nisu gledali kriminalističku seriju. Ali sve to opraštate zbog atmosfere, glume i te slatko bolne napetosti koja vas zgrabi i ne pušta do zadnjeg kadra.
