"U čemu smo nekada uživali, nikada ne možemo izgubiti. Sve što duboko volimo postaje dio nas." - Helen Keller
Ako sam te pustio iz misli, to ne znači da sam te prestao voljeti, već da sam odlučio osloboditi se okova i noćnih mora naše prošlosti.
Htio sam ti dati cijelog sebe, ali sve je postalo malo čudno. Osjećao sam se kao da očekujem kišu usred pustinje. Shvatio sam da gubim vrijeme, energiju i trud. Umjesto da te čekam i nadam se da ćeš se vratiti, odlučio sam te jednostavno pustiti, oprostiti ti - tebi i sebi.
Nema smisla držati se nečega što zapravo nemam. I nemam jamstva da ćeš se ikada vratiti. Toliko sam dugo bio zarobljen i sada je vrijeme da se usredotočim na sebe. Ti se bavi svojim životom, a ja ću svojim. Treba mi sretniji i mirniji život. Moram ovo učiniti, ne zbog tebe, već zbog sebe.
Život s tobom bio je pun mana i problema, ali ne samo to. Bila je to kombinacija uspona i padova, ali nikad očaja. Bio je to nevjerojatan i neodoljiv nered u kojem sam uživao i stvarali smo najljepše priče. Bila je to vožnja na vrtuljku od koje mi se zavrtjelo u glavi. Uzbudljivo putovanje na kojem se nikad ne bih izgubio i avantura koja će mi nedostajati.
Ali, to je što je - svemir, sudbina - oni su intervenirali i ne mogu učiniti ništa da promijenim ono što se dogodilo, dogodilo se.
Ako je za mene najbolje da te pustim, onda to moram učiniti. Neću dopustiti da me vidiš u mojoj slabosti. Moram biti neustrašiv i jak pred vlastitom krhkošću.
Iskoristit ću ovu priliku za rast, nadoknađivanje izgubljenog vremena, otkrivanje novih stvari, stvaranje novih odnosa, stvaranje novih prekrasnih uspomena, posebno s prijateljima i obitelji.
Želim postići sve stvari, trenutke koji su ispred mene, i postati žena kakva sam bila prije nego što sam upoznala tebe. Snažan, optimističan, sretan, samouvjeren.
Sve suze koje smo isplakali i svi problemi s kojima smo se suočili bili su mostovi prema nečem ekstravagantnijem. vjerujem u to. Sve priče koje smo stvarali, želje koje smo imali jedno za drugo. Svi golovi i lijepe uspomene koje smo skupljali, dijelili, bile su divne stvari koje će uvijek ostati u našoj prošlosti. Oni su dio nas koji nam nitko nikada ne može oduzeti. Kunem se, svi su bili istiniti, točni, i oboje smo bili istiniti. Bili smo tandem.
Ali sadašnjost je drugačija. Samo ti i samo ja.
Odluka da te izbacim iz misli i sebe stavim na prvo mjesto ne znači da ću te prestati voljeti. Jer negdje u pozadini mog uma još uvijek imaš mjesta, kao što ga imaš negdje u skrivenom dijelu mog srca. Ostavio si trag na meni koji nitko ne može zamijeniti.
Uvijek ću te voljeti. Voljet ću te na način da ću te prihvatiti kao osobu koja me promijenila, koja me inspirirala da postanem bolja osoba i da volim sebe još više. Voljet ću te zbog prijateljstva i trenutaka koje smo proveli zajedno. Zbog osjećaja koje si probudio u meni i činjenice da si bio uz mene kad sam te trebao.
Voljet ću te tako da ću u sebi ipak ostaviti malo mjesta za tebe - za tebe, ako ikada za 5, 10 ili 20 godina naletimo jedno na drugo. A onda bih rado čuo vašu priču uz šalicu čaja ili kave.
Želim ti sve najbolje i nadam se da ćeš imati sve o čemu si sanjao. Jer na kraju dana, ti si još uvijek osoba koja je jednom vjerovala u mene, vjerovala mi i voljela me svim svojim srcem, umom i bićem.
