Što zapravo znači voljeti nekoga? Je li to bliskost tijela, sjaj u očima ili sposobnost razumijevanja neizrečenog? Koliko često brkamo ljubav s razumijevanjem – i gdje se gubimo u toj razlici?
Ljubav je emocija koja nas uzdiže, ali nas istovremeno i otkriva. Ali razumijevanje – tu tihu, duboku – je nešto sasvim drugo. Samo zato što je netko volio ne znači da je doista vidio sve što se krije iza osmijeha.
Ljubav nije uvijek ista bliskost
Volio si me, ili si barem tako rekao. Riječi su bile pune topline i neko vrijeme sam vjerovao da je to dovoljno. Ali volio si onu verziju mene koja je mirisala na mir, na ljepotu, na nešto što je tebi samome trebalo. Ali nisi me vidio, onaj dio mene koji se rastvarao u tišini usred očekivanja.
Razumijevanje bi značilo, da čuju moju tišinu. Osjetiti kako se umor krije iza osmijeha, kako oči traže sigurnost, a ne potvrdu. Ali tvoj pogled je ostao pun ljubavi, a ne pronicljivosti. I ljubav bez razumijevanja To je kao pjesma bez melodije – postoji, ali ne dotiče srce.

Kad emocije nadvladaju tišinu
Bilo je mnogo trenutaka kada je mogao vidjeti više. Kada je mogao samo mirno sjediti pored mene i slušati kako dišem, kako razmišljam, kako živim. Tvoje emocije su te odvele negdje drugdje. – u svijet u kojem se ljubav mjerila dodirima, a ne pitanjima.
Volio si svoju ideju o meni, ne mene. Volio si mir koji sam ti donio, ne moje oluje, ne moje noći sumnje. I dopustio sam ti tu iluziju, vjerujući da će jednog dana potonuti u stvarnost. Ali stvarnost je došla tiho, gotovo bolno - spoznaja da ljubav bez razumijevanja na kraju blijedi, poput pijeska koji ti klizi kroz prste.
Razumjeti znači vidjeti bez riječi
Razumijevanje nije pitanje učenja, već osjećanja. To je sposobnost da se netko te pogleda i razumije što ti treba, prije nego što to uopće izgovoriš. Radi se o hrabrosti da vidiš ono što nije lijepo - suze, tišine, pukotine. Ljubav bez toga je poput nedovršene rečenice, obećanja bez značenja.

Da si me razumio/la, znao/la bi da ljubav za mene nije bila igra blizine, već prostor sigurnosti. Da mi je ponekad trebala tišina, a ne riječi; da su moji osmijesi ponekad skrivali umor. Razumjeti znači vidjeti cjelinu - svjetlo i tamu.i prihvatiti ih, bez pokušaja da ih popraviš.
Ponekad ljubav opstaje samo u sjećanju.
Sada znam – volio si prema svojim sposobnostima. I to nije bilo malo, ali nije bilo dovoljno. Ljubav koja ne vidi, ne sluša, ne osjeća, ne može trajati. Možda smo se sreli da shvatimo da voljeti ne znači uvijek razumjeti i da razumijevanje često dolazi prekasno.
Ostaje haringa – mekano, nježno, gotovo nostalgično. Sjećanje na nešto, što je bilo istinito, ali nepotpunoMožda upravo u tome leži ljepota – da iz nesavršenosti učimo što znači biti vidljiv.
I premda si me volio, nikada me nisi istinski razumio. Ali danas, gledajući unatrag, razumijem - sebe, tebe i onu tihu istinu među nama. Ljubav nije dovoljna ako ne može čuti srce.






