Zamislite da trčite sprint na 100 metara protiv Usaina Bolta. On je već na 90. metru, mišići mu rade savršeno, tehnika mu je besprijekorna. Vi ste negdje oko 60. metra, dahtate, vezice su vam odvezane, a prsa su vam stegnuta. I što vi radite? Umjesto da stisnete zube i ubrzate, stanete, zovete suce i zahtijevate da se ciljna linija pomakne na 150 metara, govoreći da će vam to pomoći da uhvatite ritam.
Zvuči glupo? Naravno. Ako si spor, povećanje udaljenosti ti ne pomaže. Pomaže brzom da stekne još veću prednost. I upravo se to dogodilo u Bruxellesu. Europa popustio pred lobijima i ublažio cilj od 100% prodaje električnih vozila do 2035.i zamijenio ga „mekšim“ ciljem smanjenja emisija za 90%.
Dok Njemačka pije šampanjac jer će još nekoliko godina moći proizvoditi klipne motore, Kina vjerojatno umire od smijeha. Upravo smo im dali još jedno desetljeće da nas pregaze.
Vrag je u "tehnološkoj neutralnosti"
Političari i izvršni direktori velikih automobilskih tvrtki prodaju nam ovo kao „disanje“ i „realizam“. Kažu da tržište nije spremno. Da mreža nije spremna. Da kupci ne žele električna vozila.
Budimo brutalno iskreni: Kupci ne žele skupa i osrednja električna vozila.
Kad sjednete u moderni kineski automobil koji košta trećinu manje od europskog konkurenta, ali nudi tehnologiju iz 2030., shvaćate da problem nije pogonski sklop. Problem je arogancija starog kontinenta. Odlukom o 90% smanjenja i raspoređivanje sintetička goriva (e-goriva) i "zelenog čelika" stvorili smo birokratsku rupu kroz koju će se moći provući Porsche 911Ovo su sjajne vijesti za vikend vozače i kolekcionare (čak i za mene, priznajem), ali katastrofalna strategija za masovnu industriju.
Zašto? Jer dok će najbolji inženjeri u Wolfsburgu i Stuttgartu raditi na tome kako izvući svaki djelić učinkovitosti iz motora s unutarnjim izgaranjem (koji ima jadnih 40% toplinske učinkovitosti) i kako ga napajati skupim električnim gorivom, u Kini će usavršavati baterije koje se već danas pune... 1000 kW.
Matematika ne laže: kW protiv nostalgije
Pogledajmo brojke, jer za razliku od PR službi, oni ne poznaju emocije. Izvoz električnih vozila iz Kine udvostručio se u posljednjoj godini. Unatoč carinama koje su više flaster na otvorenu ranu, Europa je preplavljena automobilima koji nude specifikacije koje europski ponos čine blijedim.
Uzmimo za usporedbu prosječni kineski "flagship" model (poput Xiaomi SU7 ili Zeekr 007) koji danas izlazi na tržište i stavimo ga uz europski "premium".
-
Snaga punjenja: Kinezi standardiziraju 800-voltne sustave s brzinama punjenja preko 400 kWTo znači da "punite" elektrone gotovo jednako brzo kao što punite benzin. Europski prosjek? Još uvijek se hvalimo 150 kW ili 170 kW, dok kod 200 kW već govorimo o „ultra brzom“ punjenju.
-
Ubrzanje: Obiteljski kineski SUV danas do 100 km/h (62 mph) ubrzati u manje od 3 sekundeOvo je nekada bio teritorij Ferrarija.
-
Zakretni moment: Elektromotori nude trenutno 700 Nm (516 lb-ft) ili više. Nema turbo kašnjenja, nema mjenjača, nema "trzanja".
-
Cijena: Kineski model to nudi za cijenu dobro opremljenog Golfa GTI.
Nova europska pravila omogućuju postizanje cilja 55% smanjenje emisija do 2030. godine, premjestit će se na godinu 2032Dvije godine „produženja“. U svijetu tehnologije – a automobil je danas naprava na kotačima – dvije godine su vječnost. To je kao da 2008. kažemo da ćemo se još neko vrijeme držati tipkovnica na telefonima jer "zasloni osjetljivi na dodir još nisu dokazani".
To nije zelena tranzicija, to je tehnološka revolucija – i samoubojstvo europskih automobila
Tu činimo najveću grešku u razmišljanju. Stalno pričamo o „zelenoj tranziciji“, o spašavanju planeta. To je plemenito, ali u brutalnom kapitalizmu je nebitno ako proizvod nije dobar. Istina koja boli je sljedeća: Električni automobil je jednostavno bolja tehnologija. To nije zelena tranzicija. To je tehnološka revolucija u mobilnosti.
Ima manje pokretnih dijelova (oko 20 u odnosu na 2000 u motoru s unutarnjim izgaranjem). Okretni moment je trenutan. Jeftiniji je za održavanje. Tiši je. Brži je. Čak je i izvršni direktor Audija Gernot Döllner priznao u trenutku iskrenosti: „Električni automobil je jednostavno bolja tehnologija.“
Ipak, industrija se ponaša kao razmaženo dijete. Ublažavanjem propisa, Europa šalje pogrešan signal. Signal da inovacije mogu biti odgođene. status quo može kupiti lobiranjem. To je opasno. Kina ne čeka. SAD ulaže milijarde. A Europa... piše komplicirane propise o tome što se smatra "zelenim čelikom" i nada se čudu. U stvarnosti, ovo je europsko autosamoubojstvo.
Zaključak: Hoćemo li postati Kuba Europe?
Na kraju krajeva, cinik sam s razlogom. Europska automobilska industrija je bila motor našeg gospodarstva posljednjih 100 godina. Sada gledamo kako taj motor gubi kompresiju.
Ovaj ustupak EU, ovo pomicanje cilja „dalje“, nije spas. To je samo produljenje agonije. Umjesto da se prisilimo na radikalne inovacije, kupili smo si vrijeme da se odmorimo na lovorikama. Kad se probudimo 2035. godine, naše će ceste biti pune automobila – samo što na volanu neće biti logo koji znamo iz djetinjstva, već onaj koji danas ne možemo ni izgovoriti ni pročitati.
Ali u svakom automobilu ima nešto dobro. Možda će ovaj potez barem održati V8 motor živim za nas dinosaure da ga prošetamo nedjeljom. Dok će nas s lijeve strane, tiho i brzo, prestići oni koji su shvatili da se ciljna linija ne miče, već brže trči prema njoj.
