Ponekad smo jednostavno opsjednuti činjenicom da sve mora biti savršeno. Bi li bilo bolje prihvatiti i nesavršenosti? Zar je tako loše ako nešto pođe po zlu? Ako nisi znao sve. Ako nismo uvijek govorili ili činili prave stvari?
Shvaćate li da savršenstvo ne postoji? Iznad svega, savršenstvo nam može na neki način i naškoditi.
Možda smo zbog toga ranjeni
Jer to je jedini način naučimo ponovno voljeti. Naučimo bolje razlikovati one koji nas vole takve kakvi jesmo od onih koji nas vole samo kada smo im potrebni.
Možda zato gubimo ljude koje volimo
Jer to je jedini način učimo cijeniti ljude, umjesto da ih uzima zdravo za gotovo. Učimo opraštati drugima i shvaćamo da je život prekratak da bismo zamjerali. I da ponekad ljudi ne ostaju uvijek u našim životima onoliko dugo koliko želimo. Ponekad nas naši strahovi sprječavaju da riskiramo da napravimo promjene jer zaboravljamo da možda nećemo dobiti drugu priliku.
Možda zato i propadamo
Tražimo savršenstvo. Ali u nesavršenosti nalazimo nešto u čemu mi smo bolji. Otpuštamo stvari koje nam nisu suđene, kako bismo mogli ući u budućnost i u njoj pronaći svoj potencijal. Pronalazimo svoju strast i ono što nas čini istinski sretnima. Možda padnemo kako bismo mogli početi ispočetka i napisati novu priču s boljim završetkom.
Možda zato griješimo
Da možemo naučiti da nikada nećemo biti savršeni, koliko god se trudili. Shvatiti da neke stvari neće doći do nas, da nam nisu suđene i u tome nema ništa loše. Nema smisla žaliti za prošlošću. Rođeni smo da shvatimo što nam život donosi, što znači donositi nesavršene odluke i učiti stvari na teži način.
Možda pogrešne stvari ipak i nisu tako pogrešne.
Možda i jesu baš one prave. No odbijamo im vjerovati da su možda upravo ono što trebamo, ali ne i ono što želimo. Možda su samo podsjetnici da su bolje stvari pred nama i da će iz neuspjeha i boli proizaći divne stvari.
Dopustite sebi da pogriješite, oni će vas učiniti još boljom verzijom sebe!
