Ah, Sorrento – evo me sada, u ovom listopadu 2025., dok jesen polako prelazi u zimu, a ja si kažem: „Zašto bih se ikada vratio kući?“ Nije to samo još jedno primorsko selo u južnoj Italiji; to je poput stare ljubavi koja vas iznenadi novim trikom, sada bez ljetnog ludila. Došao sam zbog pogleda na Vezuv, a otići ću s okusom limuna i uspomenama koje mirišu na sol. Ako tražite mjesto gdje vrijeme sporije teče, ali srce brže kuca – posebno sada, kada su gužve podnošljive, a vrijeme još uvijek lijepo – pronašli ste pravo mjesto.
Prvi korak u Sorrento i miris vas već okružuje – ne onaj umjetni, iz bočice, već pravi, kao da su sami limuni odlučili biti parfem grada, čak i sada kada lišće žuti. Ovi lokalni limuni, zaštićeni oznakom IGP, rastu u šumarcima pod tradicionalnim suncobranima zvanim pagliarelle, a kori daju aromu koju osjećate u svakoj kapi limoncella. Jesam li pokušala napraviti svoj kod kuće? Bezuspješno, naravno – bez sorentinskog sunca, to je samo kisela voda. Grad živi od ovih agruma; koriste se za izradu likera, slastica, pa čak i kozmetike. A ako prošetate ulicom Via San Cesareo, naći ćete delikatesne trgovine u kojima vas vlasnici uče kako razlikovati pravo od lažnog – sada, u jesen, bez redova.
Litice koje šapuću priče o sirenama i drevnim mornarima – u miru jesenskog vjetra
Stojim na Piazza Tasso, srcu grada, gdje se ulice susreću poput starih prijatelja, i gledam dolje prema moru, dok jesenski vjetar nosi miris mora. Sorrento viseći na liticama iznad Napuljskog zaljeva, s pogledom na moćni Vezuv i sanjivi otok Capri – sada još mirniji, bez ljetnih gužvi. Ove litice nisu samo kulisa; one su dio priče. Legende kažu da su ovdje živjele sirene, te mitološke zavodnice koje su mamile mornare – otuda i drevni naziv Surrentum. Povijest? Bogata kao talijanska večera: od Grka i Rimljana u 8. stoljeću prije Krista, preko bizantskih i normanskih vladara, do osmanske opsade 1558. Danas lutate uskim starim gradom, pored katedrale sv. Filipa i Jakova iz 11. stoljeća, i osjećate te slojeve vremena pod nogama. Jesam li se izgubio u uličicama? Nekoliko puta, i svaki put sam pronašao bolji kafić – i sada sa slobodnim stolovima.

Tajne između smaragdnog mora i obraslih ruševina – idealno za jesensko istraživanje
Ako želite pobjeći od gužve – koje su sada ionako minimalne – prošećite do Bagni della Regina Giovanna: prirodnog bazena smještenog među ruševinama rimske vile Pollia Felice, gdje se smaragdna voda igra sa stijenama. Ovo nije plaža s ležaljkama; sirova je, romantična i dostupna pješice, stoga obujte dobre cipele – jesensko vrijeme je savršeno za takvu šetnju. Ili posjetite Vallone dei Mulini, dolinu mlinova odmah izvan centra: duboku jarugu s mahovinom prekrivenim ruševinama starih mlinova, koje je priroda preuzela nakon vulkanske erupcije prije stoljeća. Fotogenično bez filtera, vjerujte mi. Za kulturnu poslasticu, Museo Correale di Terranova nalazi se u vili s parkom: porculan, slike i arheološki nalazi koji vas vraćaju u prošlost. Jesam li tamo provela poslijepodne? Da, i otišla sam mudrija – ili barem više impresionirana starim vazama dok sunce nježno sja kroz jesensko lišće.

Okusi koji se zadržavaju na jeziku dulje od zalaska sunca – još slađi u jesenskom miru
Kulinarski u Sorrento je jednostavno, ali nezaboravno: svježa riba iz Marine Grande, ribarska sela pod liticama, tjestenina alla sorrentina s mozzarellom i bosiljkom, i naravno delizia al limone za slatki završetak. Limoncello? Nemojte ga piti kao sok - to je digestiv koji vas grije nakon obilne večere, a sada je još ugodniji u hladnijim večerima. Jesam li ga previše popila? Možda, ali ne žalim. Plaže su uglavnom stjenovite ploče ili pontoni; za pijesak se uputite u Marinu Grande, gdje lokalno stanovništvo još uvijek lovi ribu - a u jesen je voda još uvijek dovoljno topla za kupanje. A ako ste za izlet: trajekt za Caprij za Plavu špilju ili vlak za Pompeje - sve je nadohvat ruke, bez ljetnih redova.

Sorrento kao idealna polazna točka za istraživanje Amalfijske obale – bez žurbe i gužve
Sorrento Nije samo lijepo samo po sebi; to je prometno čvorište, što ga čini idealnom bazom za istraživanje Amalfijske obale - posebno sada, u jesen, kada su ceste manje zagušene, a pogledi još kristalno čistiji. Odavde se možete ukrcati u SITA autobus koji će vas za sat i pol odvesti do Positana ili Amalfija, duž te poznate vijugave ceste gdje se litice spuštaju u more poput iz filma - ali bez ljetnih gužvi koje to čine nepodnošljivim. Brža opcija? Trajekt iz luke Marina Piccola, kojim ćete za 40 minuta stići do Amalfija, s vjetrom u kosi i prekrasnim pogledom na obalu. Do Sorrenta se lakše stiže iz Napulja vlakom Circumvesuviana, što znači da možete kombinirati obalu s izletima u Pompeje ili Capri, sve bez promjene baze. Hoteli i restorani ovdje su jeftiniji izvan sezone, a gužve su podnošljive - idealno za one koji žele istražiti Positano, Ravello ili Amalfi u miru i tišini, bez osjećaja da stoje u redu za sladoled.
Kako pronaći put bez karte i bez žurbe – još lakše u jesen
Dolazite iz napuljske zračne luke (Capodichino), udaljene otprilike sat vremena – vlakom ili autobusom Circumvesuviano, koji vas voze ravno do centra. Grad je pješački, ali strm; za veće udaljenosti, trajektom ili autobusom Sita do Amalfija. Najbolje vrijeme? Ove jeseni – od rujna do studenog, kada temperature još uvijek dosežu 20 °C, gužve su minimalne, a vrijeme je još uvijek dovoljno dobro za šetnje i izlete. Zimi, od prosinca do ožujka, mirnije je, ali hladnije, s povremenom kišom – idealno za one koji traže autentičnu talijansku atmosferu bez turista. Došli ste ovdje sada, u listopadu? Da, i preživjeli – s dobrim gelatom u ruci, dok sunce još grije litice.
Zašto se stalno vraćam u Sorrento, iako znam da će biti jednako čarobno – posebno u jesen
Sorrento Nije za one koji žure; za one koji žele zaustaviti vrijeme – a sada, u jesen 2025., kada se lišće mijenja, a gužve nestaju, to je još lakše. Spaja spektakularne poglede s intimnom atmosferom – nije masovni turizam, već osobno iskustvo, gdje vas litice podsjećaju na prolaznost, limuni na slatkoću života, a Vezuv da ljepota nosi rizike. Idealan je ulaz u Kampaniju, ali dovoljno čaroban da ovdje ostanete sami – pogotovo sada, kada je vrijeme još uvijek ugodno, temperature oko 18-22 °C, a limoncello možete uživati na terasi bez redova. Ako ste romantičnog duha, gurman ili ste jednostavno umorni od svakodnevice, prigrlit će vas – bez ljetnog ludila, s jesenskim mirom koji se pretvara u zimsku tišinu.





