“Whataboutism” ili efekt skretanja pozornosti komunikacijska je taktika u kojoj sugovornik ne odgovara izravno na kritiku, već temu odvodi na drugo mjesto – najčešće uz protuoptužbu. To je strategija izbjegavanja gdje ključna teza postaje irelevantna jer se rasprava pomiče na pitanje: "A što je s njima kad su učinili istu stvar?"
Što je whataboutism? Ako novinar na konferenciji za novinare pita ministra o lošem stanju u zdravstvu, često čuje odgovor koji glasi: "Zašto niste ništa rekli kad je prije deset godina zatvoreno nekoliko klinika?" Umjesto konkretnog odgovora, dobivamo povratak u prošlost i raspravu o starim aferama. Učinak toga je jednostavan, ali učinkovit – publika gubi fokus i razgovor postaje emotivna rasprava o starim zamjerkama koja ne nudi rješenja za trenutnu situaciju.
Vrhunsko oruđe političkih sukoba
Politički diskurs pravo je leglo "whataboutizma". Kad aktualna vlast dobije optužbe za skandal ili pogreške, gotovo da možemo očekivati odgovor koji će sličiti: “Prošla vlast je još gore prošla!“ Na taj način političke elite izbjegavaju izravnu odgovornost i raspravu prebacuju na "natjecanje" tko ima duži popis pogrešaka.
Ovaj fenomen nije ograničen samo na politiku. Prisutan je iu društvenim raspravama na mrežama, gdje korisnici kritiziraju aktualna događanja i često pišu: "Sjećate se 2010. kada se ista stvar dogodila?" Time, umjesto da se bavimo današnjim problemima, oživljavamo prošlost i time razvodnjavamo raspravu. Odjednom je sve manje o tome kako riješiti probleme, a više o tome tko je prvi zgriješio.
Zašto "whataboutism" tako dobro funkcionira?
Razlog zašto ova taktika tako često funkcionira je jednostavan: imamo ljude urođenu potrebu za pravednošću i usporedbama. Ako netko to jednom davno spomene druga grupa učinila je nešto slično, to daje povoda osjećaju da možda nije pošteno da je samo jedna strana odgovorna za svoje pogreške. Takve nam isprike odvlače jak emocionalni naboj – podsjećaju nas na nepravde iz prošlosti, na još svježe pritužbe. Zbog toga je javnost podijeljena u tabore koji umjesto argumenata za rješavanje problema iskopavaju stare priče.
Kako izbjeći igru "Što s njima?"
Prvi korak u prevladavanju "od whataboutism” je prepoznati da je to trik koji odvodi od poante. Kada sugovornik promijeni temu, ključno je ostati smiren i vratiti pitanje na izvorni problem: “Sve je ovo zanimljivo, ali kako ćete riješiti trenutni problem?” Važno je ne nasjedati na emocionalne usporedbe, već se držati činjenica.
Ljudi često misle, da ćemo "whataboutism" poraziti jakim kontrama, ali u stvarnosti igramo njegovu igru. Smiren i usredotočen odgovor računa se više od emocionalnog odgovora. Korištenjem provjerenih informacija i jasnih pitanja, možemo ostati na temi i ne dopustiti da rasprava sklizne u zbrku.
Za bolji javni diskurs
Učinak odvraćanja pažnje uči nas važnoj lekciji o tome koliko lako možemo izgubiti nit razgovora. U društvu u kojem su rasprave sve žešće i polarizirane, moramo prepoznati komunikacijske trikove i naučiti kritički razmišljati. To je jedini način da se spriječi da važna pitanja ostanu bez odgovora. Umjesto da se uvijek iznova vraćate na pitanje "Što s njima?", moramo tražiti rješenja pitanja "Što sad možemo?"
Kada znamo kako ušutkati glasove prošlosti i fokusirati se na sadašnjost, rasprave će postati konstruktivne i usmjerene na promjene. Tada će i politički prostor postati manje nalik dvoboju, a više platformi za pronalaženje rješenja
