Kad nekoga volimo, vjerujemo da nam nešto znači – i da ima budućnost. Ali život često ne slijedi pravila koja zamišljamo.
Postoje veze koje nikada zapravo ne završavaju - čak i ako ljudi prekidajuPostoji posebna kategorija ljubavi koja se ne mjeri po tome koliko dugo traje, već po tome koliko nas mijenja.
I ne, ne ostajemo uvijek s ljudima koji su u nama probudili najjače emocije, najdublje čežnje, najveću bliskost. Često su to upravo ti ljudi. postati uspomenaI u tome nema tragedije. Ovo je stvarnost.
Moderna ideja o ljubavi često je pogrešna, da mora biti vječna, bezuvjetna, savršena. Ali život se ne dopušta da se oblikuje u idealne oblike. U stvarnosti, nije neuobičajeno da najjače, najiskrenije i najdublje ljubavi ne budu one koje traju. One su one koje oni nas obilježavaju, oblikuju, a zatim nam ostavljaju prostor da postanemo nova verzija sebe.
Ljubav nije obećanje trajanja. To je proces.
Neuspjeh u vezi nije uvijek znak da nije bilo prave povezanosti. NaprotivČesto se radi o tome da se dvije osobe jednostavno nalaze na različitim unutarnjim stanicama u danom trenutku. Jedna želi mir, druga rast. Jedna čeka potvrdu, druga traži slobodu. A između - emocije koje ne mogu pronaći ravnotežu.
To što nismo ostali s nekim koga smo voljeli sa svime što smo imali ne znači da ta osoba nije bila važna. Moglo je čak biti i ključno.Onaj koji nas je prvi put natjerao da iskreno progovorimo.
Onaj koji nas je stvorio naučili su postavljati graniceOnaj koji nas je naučio da ne možemo očekivati da će netko drugi riješiti ono što nismo spremni pogledati u sebi.
Odlazak nije poraz. Ponekad je to kraj.
Mnogi ljudi ostaju u vezama jer boje se, da bi priznavanje kraja značilo da nije sve bilo stvarno. Ali svaka ljubav koja nas je nečemu naučila bila je stvarna - čak i ako nije trajala. Trajanje nije jedina mjera vrijednosti.
Ponekad je odlazak najhrabrija stvar koju možemo učiniti. Jer to znači da vidimo da sama ljubav nije dovoljna ako nema poštovanja, razumijevanja, želje za međusobnim rastom. A također - priznati da smo se promijenili. Da ono što nam je nekada trebalo danas više nije dovoljno.
Nema ništa loše u tome. Nije to hladan kraj. To je život.
Najjače ljubavi često nas samo mijenjaju – one nas ne prate u budućnost.
Ljubav koja završava nije kolaps. To je razvoj. Nitko ne prolazi kroz takvu ljubav neoštećen. Ali ako imamo sreća (i hrabrost), prolazimo kroz to drugačije. Svjesniji, iskreniji, spremniji za budućnost. Ta priča koja nije završila zajedničkim životom, možda je završila s razumijevanješto nikada ne bismo postigli bez nje.
Nema ništa loše u tome. Takav je život. To je ljubav.
