Što ako ti kažem da te volim?

Što ako ti kažem da te volim?

Zamislite da sjedimo zajedno u nekom mirnom kutku svijeta, gdje možemo biti bez prekida govorimo. Tamo bih te pogledao ravno u oči i rekao ti: "Volim te." Ne samo kao prijatelj, ne samo kao netko s kim provodim vrijeme. Ne, moje srce kuca za tebe na poseban način, na način koji nadilazi obične riječi i svakodnevna djela.

Što ako ti kažem da su mi misli pune tebe?

Da si svake večeri kad zatvorim oči ti zadnja osoba na koju pomislim, a svako jutro kad se probudim ti si prva misao koja me sine? Što ako ti vjerujem da postoje trenuci kada se probudim usred noći i Sanjam o tebi, trenuci kada osjećam da si tako blizu da te gotovo osjećam? Što ako ti priznam da svaki put kad se nasmiješ ili me pogledaš, moje srce bude toplo?

Zamisli što bi se dogodilo da ti kažem da su mi važne male stvari. Kao oni trenuci kada u hodu slučajno dodirnete ruke i svijet kao da na trenutak stane. Ili kad se zajedno smijemo glupim šalama koje samo nas dvoje razumijemo. Ti su trenuci, iako mali, poput sitnih dijamanata koje skupljam u srcu.

Što ako ti otkrijem da su moji snovi s tobom isprepleteni? Zamišljati te kao dio svoje budućnosti, kao osobu s kojom želim dijeliti svaki trenutak, svaku radost i svaku brigu? Što ako ti kažem da te zamišljam pored sebe dok se smijemo i plačemo dok svladavamo izazove i zajedno slavimo pobjede? Možete li zamisliti kako bi bilo lijepo dijeliti život s vama?

Što ako... Što ako se ne osjećate isto?

Što ako te prestrašim ili izgubiš poštovanje prema meni? Ove me misli progone dok razmišljam o tome da vam otkrijem svoje emocije. Ali unatoč svim sumnjama i strahovima, postoji nešto u meni što me tjera naprijed. To je onaj unutarnji glas koji govori da ljubav nije vrijedna skrivanja. Da treba biti hrabra i slijediti svoje srce, bez obzira na ishod.

Osjećam da me razumiješ na način na koji me nitko prije nije razumio. U tvojim očima vidim razumijevanje, prihvaćanje i toplinu koja me uvijek iznova očara. Možda se čini pretjerano, ali u tebi vidim svoju srodnu dušu, nekoga s kim bih mogao provesti cijeli život.

Što ako ti kažem da se bojim?

Bojim se gubitka, bojim se odbijanja, bojim se da ću te zbuniti ili uplašiti. Ali još više se bojim da ću propustiti priliku. Da ću se jednog dana osvrnuti i požaliti što nisam bio hrabar, što nisam slijedio svoje srce. Što kad bih to mogao učiniti jednom? Što ako bi odgovor bio pozitivan i otvorio bi nam se svijet mogućnosti koje sada samo mogu zamisliti?

Što ako ti kažem da sam spreman riskirati? Spreman sam izaći iz svoje zone komfora, izložiti se ranjivosti i suočiti se s neizvjesnošću. Spreman sam na ovaj korak jer vjerujem u nas, vjerujem u ono što zajedno možemo imati. Vjerujem da zajedno možemo stvoriti nešto prekrasno, nešto što će trajati zauvijek.

Možete li zamisliti kako bi bilo da smo zajedno? Kako biste se smijali, podržavali i stajali jedno uz drugo? Možete li zamisliti kako bi bilo dijeliti svoje živote, svoje snove i strahove svaki dan? Kad bih svaki dan gradio odnos temeljen na ljubavi, povjerenju i poštovanju?

Što ako ti kažem da si ti ta koja mi treba? Da si ti taj koji mi daje snagu, nadu i ljubav? Što ako ti otkrijem da si ti ta koja me upotpunjuje, koja me inspirira i čini sretnom? Možete li zamisliti kako bi bilo biti zajedno i sami stvarati svoju sreću?

Vjerujem da si ti taj za kojeg se vrijedi boriti, riskirati i dati sve od sebe.

Što ako ti kažem da te volim?

Biste li bili voljni slušati, osjećati i podijeliti ovaj trenutak sa mnom? Biste li bili spremni otvoriti svoje srce i dati šansu ljubavi, što bi mogla biti nešto najljepše što nam se ikada dogodilo?

Što ako... što ako smo zajedno? Možete li zamisliti kako bi to bilo lijepo?