Najveća greška je misliti da je nesreća posljedica nekog vanjskog čimbenika!
Jedna od najčešćih zabluda je da je sreća stvar osobnog truda i perspektive, te da je nesreća uzrokovana samo vanjskim čimbenicima, odnosno da se događa izvan naše kontrole. Nesreća je rezultat kombinacije naših radova, kvaliteta, načina razmišljanja, sposobnosti prilagodbe. Ali mislimo da je to posljedica nekih vanjskih stvari i bojimo se da smo izgubili kontrolu nad situacijom.
No, stvarnost je često sasvim drugačija: neki ljudi su sretni i kad za to nemaju nekog posebnog razloga, drugi se osjećaju duboko nesretnima, iako imaju sve na ovom svijetu. A to je zato što je bit, sreća, u nama samima!
To govori u prilog činjenici da svi nesretni ljudi imaju jednu zajedničku karakteristiku.
U djetinjstvu, ako smo imali sreće, roditelji su nam davali sve što nam je potrebno. S vremenom su nas naučili samostalnosti kako bismo se znali brinuti sami za sebe. Tako smo započeli veze, počeli smo sami donositi odluke hoćemo li se baviti sportom ili glazbom, odlučili smo kako ćemo se ponašati, počeli smo snositi posljedice za svoje odluke!
Ako dijete nikada nije imalo tu priliku, odnosno da bude samostalno, ono je odraslo u nezrelu osobu. To je tipična posljedica nezdrave roditeljske privrženosti, odnosno roditelja koji su najvjerojatnije projicirali vlastite osjećaje i želje na dijete. U odrasloj dobi takva djeca postaju nesretna. Njihova nezrelost postaje temelj svake navike i ponašanja, što ih u konačnici dovodi do nezadovoljstva vlastitim životom.
Ako osoba ne preuzme odgovornost za svoje riječi i postupke, postaje prijetnja svim svojim odnosima i uzrokuje bol drugima. A ovo je čista nezrelost!
Ako ne brinemo o svom tijelu i domu, primjerice zato što se ne želimo zdravo hraniti ili zato što ne volimo prati suđe, imamo problema na svakom od ovih područja. To je samo još jedna manifestacija nezrelosti.
Ako nas netko razočara, projiciramo odbijanje na njega i postajemo okrutni. Pasivno agresivne izjave i ponašanje guraju nas u kut i čine nas još ranjivijima nego što već jesmo. A ovo je nezrelost!
Kada smo nezadovoljni putem kojim nam je život krenuo, ali umjesto da nešto učinimo, žalimo se kao bespomoćno dijete, nesretni smo. I to je obilježje nezrelosti.
Ali ako polako odrastamo, postajemo odgovorni za svoje postupke i odluke, rezultati su vidljivi. Za vaš posao, za vaš dom. Ciljevi su postignuti. I kratkoročno i dugoročno. Zdrav odnos, obitelj se formira, zrela djeca se odgajaju. S vremenom shvatimo da je to jedan od najvećih izvora sreće – apsolutni mir koji imamo kada se vratimo u svoj dom, na svoje mjesto koje volimo i gdje smo voljeni. Pokazujemo želju za kontaktom, ubiremo plodove truda i uživamo u njima.
Zrelost nam omogućuje da se usredotočimo na veliku sliku bez fokusiranja na sitne i prolazne želje. A nezrelost nas u svemu tome ONEMOGUĆAVA.
Stoga je najveći razlog zašto su ljudi nesretni taj što ne žele preuzeti odgovornost za svoje živote i ne žele napraviti korak naprijed kako bi okrenuli kotač sreće!
