Kad Brad Ingelsby i Mark Ruffalo udruže snage, dogodi se nešto zbog čega bi i Scorsese rekao: "O, da." Dobrodošli u "Zadatak", najnoviju prestižnu HBO-ovu dramu koja brutalno secira srce Amerike, nožem koji ne reže samo meso već i istinu.
Nije samo vrijeme ono što pada kiša u Philadelphiji – to je Zadatak Pljušti kiša udaraca, pucnjave i moralnih dilema. Brad Ingelsby, čovjek koji nas je šokirao Mare od Eastowna, vraća se s novom pričom iz istog teškog, radničkog okruženja, gdje su ljudi više navikli na prljave ruke nego na visoke ideale. Samo što ovaj put glavnu ulogu ne igra Kate Winslet s cigaretom u ustima, već Mark Ruffalo, koji glumi umornog, ali odlučnog agenta FBI-a – čovjeka kojem očito nikad ne nedostaje podočnjaka, odgovornosti i unutarnjih sukoba.
Uloge koje gore (a i malo tinjaju)
Ruffalo nije jedina zvijezda u ovoj sirovoj operi kriminala i egzistencijalizma. Tom Pelphrey – ta bezosjećajna budala iz Ozark – ovdje blista kao „normalan“ otac koji predvodi niz brutalnih pljački. Njegova izvedba je savršena studija dekompozicije: koliko daleko čovjek može ići prije nego što ga iznevjeri moralni kompas – ako ga je ikada imao?
Podržava ih iznimna glumačka postava: Emilija Jones (CODA) kao novakinja koja želi vjerovati u sustav (ali oh, kako neće uspjeti), Martha Plimpton poput neumoljivog šefa i Raúl Castillo, koji treću sezonu zaredom glumi čovjeka koji očito zna nešto što ne bi smio.
To nije samo zločin, to je Američki kriminal.
Zadatak je mnogo više od procedure. Nije NCIS, gdje se svaki slučaj završi u 42 minute i ima srećan kraj. Ingelsby inzistira na autentičnosti: Philadelphia nije samo kulisa, već lik sam po sebi - sa svojim betonskim ulicama, praznim barskim stolovima i ljudima koji još uvijek vjeruju da bi sutra mogao biti bolji dan. (Spoiler: neće biti.)
Tijekom deset epizoda, serija polako, gotovo bolno, gradi narativ koji isprepliće obiteljsku dramu, zločin i pitanja identiteta. Kada postaješ čudovište? I tko ima pravo reći da si to postao?
Režija koja diše sa scenarijem
Jeremiah Zagar i Salli Richardson-Whitfield ne pretjeruju s režijom, što je u ovom slučaju kompliment. Kamera se često zadržava na likovima sekundu predugo – taman toliko da osjetimo težinu svake odluke, svake izdahnute rečenice. Vizualno, serija je mračna, ali nikad depresivna. Kao da bi Fincher snimao Žica, ako ga zamoliš da se suzdrži.
Težina proizvodnje koja se osjeća
Produkciju podržavaju velika imena – od Ruffala, koji očito zna kako biti iza kamere, do veteranskih producenata WIIP-a i Public Recorda. Rezultat? Serija koja miriše na prestiž, ali nije snobovska. Poput najskuplje jakne iz trgovine rabljenom odjećom: sofisticirana, ali provjerena i testirana.
Zadatak je više od obične serije. To je ogledalo moderne Amerike – slomljeno, krvavo i, najgore od svega, stvarno.
Ako ste Mare od Eastowna učinit će te depresivnim, Zadatak učinio/la sam isto... samo što ćeš ovaj put još više uživati. Pripremi se za ponedjeljak HBO Makskada ne gledate seriju – gledat ćete filcaoI kad završi, poželjet ćeš početi ispočetka. Ne zato što postoji nešto neshvatljivo, već zato što želiš vjerovati da je moglo završiti drugačije.
Ali kako kaže Philadelphia? „Snovi su za ljude koji si ih mogu priuštiti.“
