Ako ste mislili da je vrhunac uzbuđenja oko Toyote trenutak kada ste uspjeli spojiti telefon na Bluetooth u Yarisu, prevarili ste se. Uredi Gazoo Racinga očito su zaključali vrata, isključili telefone i stvorili nešto što nema nikakve veze sa 'sigurnim izborom'. Toyota GR GT je duhovni nasljednik LFA-e, osim što ovaj put ne vrišti, već urla.
Budimo iskreni. Toyota je marka koju kupujete glavom, a ne srcem. Kupujete je jer znate da će i dalje biti prisutna za 20 godina, kada se svi ostali automobili recikliraju u limenke za piće. Ali s vremena na vrijeme, u ovoj korporaciji se dogodi "kratki spoj". Tada se rađaju legende poput 2000GT ili nezaboravnog Lexusa LFA. I sada je pred nama Toyota GR GT.
Japanci kažu da je to "automobil za cestovnu vožnju". Obično bismo na takvu izjavu prevrnuli očima, rekavši da se radi samo o krućem ovjesu i crvenim šavovima na sjedalima. Ali ovaj put brojke su na stolu i vjerujte mi, ne lažu.
Sveti gral inženjera: Nizak, krut i lagan
Poanta ovog automobila nisu zasloni osjetljivi na dodir ili ambijentalna rasvjeta. Suština su tri inženjerske zapovijedi: Težište mora biti apsurdno nisko, šasija kruta poput granita, a težina... pa, nazovimo to "atletskom". Rezultat je automobil koji tako samouvjereno stoji na cesti da susjedov 911 odjednom izgleda kao obiteljski karavan.
Ispod dugog poklopca motora ne krije se nikakva štedljivost. U njemu se nalazi potpuno novo razvijeni V8 motor s dva turbopunjača, uz pomoć jednog elektromotora u mjenjaču s osovinom mjenjača.
Hibrid koji nije ovdje da spasi planet
Da, to je hibrid. Ali ne ona vrsta koja bi umirila savjest ekologa. Električna energija je ovdje s jednom svrhom: da popuni tu milisekundu prije nego što turbine zgrabe zrak i lansiraju vas u horizont. "Ispunjava moment", kako mi stručnjaci to zovemo.
Govorimo o ciljanoj snazi od najmanje 477 kW (640 KS) i 850 Nm (627 lb-ft) okretnog momenta. Sva ta sirova sila prenosi se isključivo na stražnje kotače putem osmostupanskog automatskog mjenjača. I imajte na umu, Toyota kaže da su to minimalne brojke za prototip. Proizvodni model vjerojatno će biti još snažniji. To je ta tipična japanska filozofija: obećaj manje, isporuči više.
Aluminijska dijeta i lov na kilograme
Ciljali su težinu ispod 1750 kg (3858 lbs). To je postignuto korištenjem potpuno aluminijskog okvira po prvi put u Toyoti, a karoserija je mješavina karbona i aluminija. To možda zvuči puno u usporedbi s Lotusom, ali u svijetu modernih GT-ova, to je respektabilna brojka. Za usporedbu: Corvette E-Ray hibrid je teži, dok je Porsche 911 GTS lakši, ali mu nedostaju oni ključni 100+ konjskih snaga koje GR GT donosi.
Budući da se takva težina i snaga ne zaustavljaju same od sebe, ugradili su masivne karbonsko-keramičke kočnice. U kontaktu sa stvarnošću su gume Michelin Pilot Sport Cup 2. Straga su široke čak 325 mm. Ovo više nije guma, to je valjak.
Dizajn: Ispod vaših očekivanja (doslovno)
Dizajn? Fantastičan. Automobil je nizak, visok samo 119 cm (47 inča). Linija krova je toliko niska da automobil izgleda brzo prije nego što se uopće pokrene. Omjer armaturne ploče i osovine je ekstreman, dajući mu onaj klasični GT profil koji nam danas toliko nedostaje. Prednji dio automobila i dalje nosi Toyotin dizajnerski DNK, ali na način koji se čini gotovo crtano agresivnim. I to mislim na najbolji mogući način.
Unutrašnjost je priča za sebe. Zaboravite Toyotine značke. GR ovdje vlada. Sjedala su Recaro od karbonskih vlakana, kokpit obavija vozača. Osjećaj je puno više "Lexusov" nego "Toyotin", što znači vrhunske materijale i završnu obradu koja se ne raspada kad je pogledate.
A zašto sve to? Zato što je automobil razvijan paralelno s trkaćim automobilom GR GT3. Ovo nije marketinški trik. Ovjes, motor, arhitektura – sve to dijeli sa strojem koji će tutnjati stazama Le Mansa i Nürburgringa.
Ispod crte_ Automobil za one koji znaju
Toyota GR GT nije auto za svakoga. Nije za one koji kupuju auto kao statusni simbol za parkiranje ispred lokalnog bara. To je stroj za vozače. Za one koji razumiju što znači imati V8 biturbo motor spojen na stražnje kotače u doba kada su svi prisiljeni u tihe električne kutije.
Cijena će sigurno biti visoka, vjerojatno negdje u stratosferi gdje žive superautomobili. Ali s obzirom na to što nudi - ekskluzivnost, tehnologiju i vjerojatno posljednju priliku za novi Japanski V8 – ovo je budući klasik.
Ovim modelom, Toyota je dokazala da unatoč svojoj veličini i korporativnoj rigidnosti, još uvijek može proizvesti automobil koji ubrzava puls. To nije racionalna kupnja. To je emocija. A u svijetu automobilizma, emocija je jedina valuta koja zaista vrijedi.
