Jer me voliš ne samo kad sam sretna, već i kad ti pokažem dijelove sebe koji mi se ne sviđaju. Moja ranjivost, tuga, bol, osjetljivost, strahovi.
Trebam te jer me tvoj glas smiruje. Smiruje mi tijelo i dušu. Sretna sam s njim.
Trebam te jer podnosiš moju dramu i daješ mi beskrajne prilike da se promijenim, a istovremeno me prihvaćaš onakvu kakva jesam. Nepotpuno, sa svim greškama.
Zato što se trudiš više nego itko da učiniš da se osjećam sigurno u tvom naručju.
Trebam te jer ne mogu zamisliti vrijeme bez tebe.
Trebam te jer sam s tobom najsretnija i najbolja. Zato što me nisi htio promijeniti, zato što si me pustio da budem, da i dalje budem ono što jesam.
Zato što ne namećeš svoje ideje, već mi pokazuješ da možemo imati različita mišljenja, da smo potpuno različiti pojedinci, ljudi, ali ipak jedno, zajedno nepobjedivi.
Vi niste savršeni. Imaš mana i grešaka kao i svi drugi, ali za mene si savršena. Naše mane i pogreške slažu se poput slagalice.
Trebam te jer me potičeš da slijedim svoje snove. Trebam te da budeš uz mene.
Jer želiš biti sa mnom, iako se ne slažemo u svemu, osjećam da ćeš uvijek izabrati nas, što god se dogodilo.
Trebam te kao sigurno utočište u koje mogu otići nakon napornog dana. Trebam te da me držiš i tješiš kada sam tužan.
Ne treba mi netko tko će me slijepo slijediti, već netko tko će biti on. Kakav jesi.
Trebam te jer si – ti. Nitko nije kao ti. Ti si moja stijena. Moja ljubav.
