"Velike su boli nijeme." - Luc de Clapiers
Znate li što ostaje od osobe kada je izdate, povrijedite, slažete ili je ostavite? Praznina ostaje tamo gdje su nekada stajale njegova nada i ljubav.
Znate li što ostane od čovjeka kad ga svi odu, izdaju, slažu ili povrijede? Ostaje samo ljuštura tijela bez duše. A kad je netko želi voljeti, neće. Neće se usuditi, neće moći, neće znati kako im uzvratiti bilo kakve osjećaje.
Mnogi će joj reći samo istinu, ali ona ih neće poslušati, neće joj biti svejedno. Neće je razumjeti, ali ona zna zašto. Ona zna da svi prije ili kasnije odu, povrijede je, slažu ili izdaju.
Više nema snage sabrati se kako bi izliječila svoje srce.
A ljudi pričaju kakva je ona sada osoba, da ne mari ni za koga, da više nikome ne pomaže, kao prije.
S blagim osmijehom na licu koji ne skida, tiho im odgovara da joj nitko nije pomogao kada je najviše trebala i umirala je iznutra.
Ne traži pomoć. Izbjegava ljude. Nemoj više ni s kim razgovarati. Asocira na tišinu i samoću.
Ne želi se više nikome sviđati i ne želi više nikome pripadati.
Ostala je ljuska same sebe.
