Osjećaš li se kao da se sve raspada? Da nemaš više snage? Nemoj odmah tražiti odgovore. Ponekad je dovoljno samo stajati mirno. Priznati si - teško je sada.
Kad dođe bez upozorenja, drobi te do samih temelja. I tu, u prašini svojih iluzija, stojiš bez riječi. Bez volje. Bez nade. Sve što si nekada smatrao stabilnim raspada se. I ostaje samo jedno pitanje: Što sad?
Kad dani postanu prazni
Budilica zvoni, ali ti se ne mičeš. Ne zato što si lijen – već zato što te više ništa ne vuče naprijed. Sve se čini besmislenim. Hrana nema okusa. Ljudi koji prolaze postaju sjene. I samo jedan osjećaj odjekuje u tvojoj glavi – umor.
Kad se izgubi unutarnji kompas
Više nemaš osjećaj kamo ideš. Ne znaš što želiš. Tvoje samopouzdanje se raspada, korak po korak. Ne vjeruješ sebi. Ne vjeruješ drugima. Sve što je nekad bilo jasno sada je maglovita sjena. I misli postaju neprijatelj, a ne saveznik.
U tim trenucima, ne treba ti savjet. Treba ti dah. Samo jedan - do kraja.
Kad misliš da više ne možeš izdržati
Ima dana kada želiš nestati. Ne zato što stvarno želiš otići, već zato što želiš mir. Mirno mjesto bez očekivanja, bez razočaranja. Samo mjesto gdje možeš postojati - bez pitanja.
Morate se okupiti – ne zato što želite, već zato što morate.
Ne dolazi spasitelj. Ne dolazi trenutak prosvjetljenja. Dolazi stvarnost. I s njom - izbor. Možeš ostati u mraku. Ili možeš početi tražiti male tragove. Korak po korak. Bez obećanja ičega svijetu. Samo sebi.
Kad naučiš prihvatiti svoju bol
Ne poriči ono što osjećaš. Bol nije neprijatelj. To je znak da si živ. Da ti je stalo. Da ti nešto znači. Obuhvaća te poput vala koji odbija pustiti, ali u njoj leži moć - ako joj dopustiš da te nauči disati pod vodom.
Kad više ne tražiš izlaz, već način da preživiš
Ne radi se o pobjedi. Radi se o preživljavanju. Radi se o toj odluci da ne odustaneš. Da napraviš jedan korak - mali, nesavršen, ali tvoj. Da priznaš sebi da je u redu kretati se polako. U redu je biti u suzama. U redu je živjeti u tišini.
Tada ponovno susrećeš sebe.
Negdje između slapova, između onih tihih večeri kada više ne plačeš jer više nemaš suza - čeka te nova verzija tebe. Jača. Tiša. Stvarnija. I neće te pitati jesi li - dobro. Reći će ti da je sasvim u redu, čak i ako još nisi.
Budi strpljiv.
