Nedavno smo razgovarali s iznimno uglednim američkim liječnikom, dr. Kenneth Alexander, šef odjela za zarazne bolesti i potpredsjednik istraživanja u dječjoj bolnici Nemours na Floridi. Klinički interesi dr. Alexandra uključuju neonatalne zarazne bolesti i promicanje cijepljenja.
Sloveniju je posjetio s ciljem razgovora o važnosti zdravlja djece i adolescenata. Posebno je istaknuo važnost cijepljenja, posebice protiv humanih papiloma virusa (HPV, također humani papiloma virusi). Otkrio nam je mnoge zanimljive i poučne aspekte cijepljenja te načine na koje liječnici i zdravstveni djelatnici mogu poboljšati komunikaciju s adolescentima i njihovim roditeljima.
Razumijevanje, empatija i podrška su ključni
dr. U razgovoru je Kenneth Alexander naglasio ono što je već poznato – kada su djeca u pitanju, roditelji žele donijeti ispravnu odluku, no kada se razmišlja o cijepljenju protiv HPV-a, često se suočavaju s osjećajem nelagode. Ugledna liječnica smatra kako je to sasvim prirodno jer se radi o osjetljivoj temi. Mnogim roditeljima pomisao da su njihova djeca spolno aktivna može biti prilično neugodna. Ipak, ističe važnost pružanja podrške roditeljima od strane liječnika i zdravstvenih djelatnika, posebice odgovaranjem na njihova pitanja.
dr. Alexander je opisao problem zbog kojeg su SAD zapravo pomislile da nešto nije u redu: “Djeca nisu cijepljena jer doktorica nije ni spomenula cijepljenje. Tako da smo ostali bez preporuka. Sada znamo da će se roditelji odlučiti na ovaj korak ako samo spomenemo cijepljenje i preporučimo ga. U jednoj od anketa roditelje smo pitali bi li se odlučili na cijepljenje protiv HPV-a da su dobili preporuku liječnika. Skoro 79 % je odgovorilo potvrdno.”
Također primjećuje da su zdravstveni radnici pod prevelikim vremenskim pritiskom, zbog čega ne mogu pravilno razgovarati s pacijentima. Naglašava kako je ključno odvojiti vrijeme za izgradnju odnosa s cijelom obitelji i pokazati roditeljima da im je istinski stalo do zdravlja i budućnosti svoje djece i mladih.
“U SAD-u smo sve rješavali vrlo jednostavno. Poruka koju šaljemo roditeljima je: „Vaše dijete ima 12 godina. U tom razdoblju preporučamo cijepljenje protiv HPV-a svima, i dječacima i djevojčicama. Ovo radimo kako bismo spriječili rak. Spriječimo rak danas." I ovaj pristup je uspješan, jer se gotovo 80 % roditelja u tom trenutku bez oklijevanja odlučuje na cijepljenje."
Mislite li da se roditelji boje kada saznaju da se HPV virusi prenose spolnim putem?
Da, većina njih, barem mame, su šokirane. Oni još nisu spremni za ovu misao. Čak i ako su ovo dijete začeli upravo na takav način. (osmijeh)
Često čujemo pitanje: Zašto cijepiti dijete s 11 ili 12 godina, kada još nije spolno aktivno? Kako na to odgovarate?
Ovo je sasvim normalan osjećaj. No, moramo imati na umu da se fokusiramo na prevenciju raka, što nam je zapravo i cilj. Jednom kada ga počnemo povezivati sa seksualnošću, sljedeći korak je da ga povezujemo s moralom. I odjednom počnemo progoniti ili osuđivati ljude za nešto što svi rade. U međuvremenu, zaboravljamo da je rezultat to da su ljudi izloženi riziku od raka. Stoga mislim da imamo problem jer fokusiranjem na seksualnost propuštamo pravu svrhu, a to je prevencija raka. Međutim, važno je znati da cjepivo zapravo bolje djeluje u dobi od 12 godina. Tada imamo bolji imunološki odgovor.
Vi ste poznati epidemiolog. Što smatrate uspjehom na svom putu?
Roditelji bi učinili sve da spase svoju djecu. To sam i učinio, a zato sam i kćer cijepio – bili su prvi u Chicagu.
Važnost korektne i razumljive komunikacije
Jedan od ključnih izazova o kojima je govorio američki liječnik je nedostatak osnovnih informacija s kojima se roditelji susreću. Ponekad je mnoštvo različitih koncepata koje čuju jednostavno previše za podnijeti.
Unatoč svoj informacijskoj tehnologiji i dostupnim informacijama, to nažalost nije dovoljno. Zdravstveni sektor jednostavno mora naučiti kako učinkovito informirati roditelje i djecu o cijepljenju protiv HPV-a. Pokazao je i primjer pogrešnog pristupa u SAD-u, gdje su roditeljima nadugačko prezentirani svi detalji cjepiva koja su se pokazala neučinkovitima. Umjesto toga, sada potiče jednostavniji pristup, gdje se roditeljima jednostavno kaže zašto je cjepivo važno i za djevojčice i za dječake, bez da ih se opterećuje detaljima o bolestima i statistikama.
Gdje još vidite deficit u zdravstvenom sustavu?
Mislim da su medicinske sestre resurs koji nedovoljno koristimo. Pacijenti im vjeruju čak i više nego liječnicima. Mislim da je greška što nismo u potpunosti iskoristili talent naših medicinskih sestara. I da svoje medicinske sestre moramo i educirati i naučiti o HPV-u, jer nema razloga da medicinska sestra ne može razgovarati s pacijentom ili roditeljem. Idemo li korak dalje, medicinske sestre brojčano nadmašuju liječnike u Sjedinjenim Državama u omjeru 13:1. Stoga je vjerojatnije da ćete naletjeti na medicinsku sestru u trgovini ili u crkvi ili gdje god već bili nego na liječnika. Preporuka medicinske sestre jest i bit će vrlo važna. Dakle, ako bih morao dati savjet zdravstvenoj i farmaceutskoj industriji, savjetovao bih im da se više usredotoče na medicinske sestre.
Smatrate li da je ispravno da roditelji kažu da se boje cijepiti svoju djecu?
Ne radi se o tome je li ispravno ili pogrešno. Važno je da se liječnik poveže s roditeljima i da ih ne odbacuje. Mora ih poslušati. Recimo da je roditelj negdje pročitao da cjepivo protiv HPV-a uzrokuje neplodnost. Liječnik mora reći i pokazati da roditelj sluša. Ne samo da ga slušam, nego i da ga čujem. Roditelj je izrazio zabrinutost da će cjepivo uzrokovati neplodnost. “Da, to je pitanje koje postavljaju mnogi roditelji. U svijetu je već dano pola milijarde doza. Provedeno je bezbroj studija i nitko nije dokazao da je cjepivo povezano s neplodnošću.”
Iznimno je važno da se liječnik poveže s roditeljem. Radi se o povjerenju.
Uključivanje škola ključno je za podizanje svijesti o HPV-u
Slovenija je usvojila jedinstveni pristup programima cijepljenja i obrazovanja koji se fokusiraju na korištenje škola kao ključnog alata za poboljšanje javnog zdravlja, tvrdi američki liječnik. Ovaj pristup, iako možda donekle nekonvencionalan, ima jasne prednosti.
dr. Alexander je također ljubazno objasnio da mnoge zemlje nisu izabrale isti put. Kao primjer navodi SAD, gdje ne koriste suradnju sa školama kao opciju za podizanje svijesti o važnosti cijepljenja protiv HPV-a.
Prema njegovu mišljenju, Slovenija zaslužuje priznanje za izniman program probira na rak vrata maternice. Ovaj program je među najboljima u svijetu, rezultat je predanosti ginekologa i stručnjaka za javno zdravstvo.
Ako se niste zarazili HPV-om, to je gotovo pravo čudo
dr. Alexander objašnjava: “Vjerojatnost da se netko tijekom života zarazio HPV-om je 80%. Drugim riječima, imati HPV je normalnije nego nemati ga. Ako ga dosad niste imali, malo je čudno. (osmijeh) Dobra stvar je što za veliku većinu ljudi nestaje i nema nikakvih posljedica. Zbog toga zapravo ne možete znati kada ste se zarazili HPV-om, a također je važno znati da infekcija HPV-om ne znači i nevjeru. Osoba se može zaraziti HPV-om u dobi od 16 godina. I zapravo, mogu proći doslovno desetljeća prije nego što to saznamo ili prije nego što se razviju potencijalno prekancerozne promjene.”
Ove je godine brošura kružila po cijeloj Sloveniji "Strašno ozbiljno u vezi s HPV-om" uz tekst Dese Muck i duhovite ilustracije Mateja de Cecca koji na popularan način otkriva činjenice o ovom spolno prenosivom virusu, ističući rizike i važnost cijepljenja. Brošura pruža sve ključne informacije i promiče svijest i prevenciju.
Sigurnosni problemi
Što se tiče zabrinutosti roditelja oko cijepljenja protiv HPV-a, dr. Alexander ističe istraživanje koje dokazuje da je cjepivo protiv HPV-a sigurno, ali da istovremeno ne mijenja spolno ponašanje mladih. “Cijepljenje protiv HPV-a ni na koji način nije dozvola djetetu da odmah bude spolno aktivan. To bi bilo kao da kažete da nošenje sigurnosnog pojasa čini da vozite kao ludi. U stvarnosti ljudi koji vežu sigurnosne pojaseve vjerojatno voze opreznije.'
“Ni ja ne želim da 12-godišnjaci budu seksualno aktivni. Nije u tome stvar. Radi se o njihovoj zaštiti od raka. Dakle, cijepimo svoju djecu, ali i dalje govorimo o moralu i sigurnosti i njihovim vrijednostima.” govori više.
Konačno, Dr. Alexander je istaknuo važnost pravilne komunikacije, povjerenja i međusobnog poštovanja. Samo tako možemo donositi najbolje odluke za zdravlje naše djece i adolescenata.
