Ako ikada pomisliš da se nitko ne može zaljubiti u tebe, znaj da ta misao nije istinita. To je rezultat rana, loših iskustava, usporedbi i unutarnjih strahova.
Ako danas misliš da se nitko ne bi mogao zaljubiti u tebe, onda te moram nešto pitati: jesi li stvarno zaboravio tko si zapravo?
Jesi li zaboravio koliko si se puta podigao kad te je život oborio? Jesi li zaboravio/la?Koliko si ljudi nasmijao/la prije nego što si povjerovao/la da zaslužuješ osmijeh? Jesi li zaboravio koliko si noći proveo sam, samo ne opterećujući nikoga svojim teretom?
Nije istina da nisi dostojan ljubavi.
Nije istina da te nitko neće moći voljeti. Ako tako misliš, to je samo zato što si previše puta povjerio svoje srce ljudima koji su ga uzimali zdravo za gotovo. I znaš što? Ovo nije tvoja krivnja. Ali to također nije razlog da počneš vjerovati da nisi dovoljan/dovoljna.
Ne, ne trebaš biti zabavniji, "vrijedniji", više... Ne trebaš se mijenjati u nekog drugog. Netko tko ne zna kako te voljeti, neće te znati voljeti, bez obzira koliko se trudiš.
Prava osoba će te pronaći u trenutku kada prestaneš igrati.. Kad prestaneš ugađati. Kad prestaneš skrivati sve dijelove sebe koje najviše voliš – samo da bi bio/bila simpatičniji/simpatičnija.
I da, možda neće biti danas. Možda neće biti sutra. Ali tko god zna kako te voljeti, neće te voljeti unatoč svemu što jesi. Voljet će te zbog onoga što jesi.
Samo zato što još nisi upoznao/la pravu osobu ne znači da si "težak/a". To samo znači da nemaš vremena za polovične stvari. I vjerujte mi, svijet je pun ljudi koji nemaju hrabrosti za pravu ljubav. Koji traže nešto brzo, nešto što ih neće previše povrijediti, nešto što ih neće previše promijeniti.
Ali ti nisi takav/takva. I nikad nisi bio/bila.
I ako danas sjediš sam, bez ruke u ruci, bez poruke na telefonu, bez da te netko gleda onako kako želiš da te se gleda - to i dalje ne mijenja činjenicu da imaš više za ponuditi od polovice ovog svijeta.
Tvoja tišina je dragocjena. Vaša predanost je vrijedna. Tvoja istina je dragocjena.
Netko će doći. I neće te pitati zašto si tiha, zašto si ponekad tužna, zašto se ne pretvaraš. Reći će ti: „Konačno netko tko je stvaran.“
I znaš što? U tom trenutku prestat ćeš sumnjati u sebe.
Ostani ono što jesi. Jer ono što jesi je upravo ono što netko traži. I kada taj netko dođe, svaka sumnja, svaka rana, svaka tišina dobit će smisao.
Vjeruj mi, netko će te moći vidjeti. Ne unatoč tome tko si – već zbog toga.
