Umjetna inteligencija (AI) postupno preuzima zadatke za koje smo nekoć mislili da ih samo ljudi mogu obavljati. Što to znači za budućnost rada? Hoće li nas umjetna inteligencija osloboditi ili lišiti smisla? I kako se možemo pripremiti za svijet u kojem posao možda više neće biti središnji dio naših života?
Sjetite se osjećaja kada ste prvi put saznali za samovozeće automobile. Uzbudljivo, zar ne? Ali ubrzo se postavilo pitanje: što je sa svim vozačima kamiona i taksistima? Slična sudbina sada zadesi mnoge profesije koje su dosad bile sigurne od automatizacije. Zahvaljujući umjetnoj inteligenciji, svijet rada mijenja se brže nego što smo ikada mogli zamisliti.
Avital Balwit, voditeljica Frontier AI u Anthropicu, izrazila je zabrinutost u svom nedavnom razmišljanju da bi sljedeće tri godine mogle biti njezine posljednje godine stvarnog rada. I to ne zato što se želi umiroviti, već zbog brzog napretka umjetne inteligencije koja prijeti da mnoge od nas ostavi bez tradicionalnog posla.
Kako UI mijenja igru
Nalazimo se u eri u kojoj svaka nova generacija AI modela postaje sve sposobnija i svestranija. Umjetna inteligencija već sada može pisati, prevoditi, analizirati podatke, pripremati porezne prijave i obavljati mnoge druge poslove koji su nekada bili domena ljudi. Nema potrebe da UI postane bolji od najbolje osobe u određenom području; dovoljno je da je bolja od prosječnog radnika u ovoj oblasti da izazove velike promjene na tržištu rada.
Međutim, možda je najstrašniji aspekt ovog razvoja ovaj: UI je automatizacija automatizacije. To znači da UI ne samo da može obavljati zadatke koje inače radimo, već može i automatizirati proces poboljšanja i samog učenja. Ovo nas stavlja na jedinstvenu prekretnicu u povijesti gdje se pitamo: hoće li posao i dalje postojati?
Psihologija rada i što znači biti bez posla
Posao je odavno više od pukog načina zarađivanja novca. Također nam daje osjećaj svrhe, statusa i društvene uključenosti. Brojne studije pokazale su da nezaposlenost često dovodi do povećanja razine anksioznosti, depresije i slabijeg fizičkog zdravlja. No je li to zapravo povezano sa samim gubitkom posla ili s gubitkom prihoda i društvenog statusa koji posao donosi?
Kad bi svi bili bez posla zbog UI i istovremeno imali osiguranje univerzalni temeljni dohodak, stigmatizacija nezaposlenosti mogla bi se smanjiti. Tijekom pandemije COVID-19 vidjeli smo da su oni koji su bili privremeno nezaposleni prijavili o niža razina stresa kao oni koji su ostali zaposleni. Možda je ključ unutra osjećaj zajedničkog iskustva i činjenica da nezaposlenost više nije osobni neuspjeh, već rezultat širih društvenih promjena.
Koja su zanimanja sigurna (za sada)?
Neka zanimanja mogu i dalje zahtijevati ljudski dodir. Terapija, duhovno vodstvo, skrb za djecu i starije osobe primjeri su rada u kojem nije važna samo tehnička izvedba, već i emocionalna povezanost i empatija. Balwit koristi izraz "nostalgična zanimanja” za opisivanje radova u kojima će se ljudski element uvijek cijeniti, čak i ako je korisničko sučelje tehnički superiornije.
Kako se pripremiti za budućnost bez rada?
Umjesto UI se smatra prijetnjom, možemo to prihvatiti kao priliku da promijenimo svoje živote. To bi moglo značiti da se počnemo baviti aktivnostima koje nas vesele, bez obzira na to jesmo li u njima najbolji. Istraživači koji se već pripremaju za post-UI budućnosti, naglašavaju važnost fokusiranja na stvari koje radimo iz radosti, a ne potrebe.
Osim toga, važno je da mi kao društvo razgovaramo o opcijama kao što je univerzalni temeljni dohodak i kako možemo koristiti korisničko sučelje za poboljšanje kvalitete života, umjesto da se bojimo njegovog utjecaja na zapošljavanje.
Zaključak
Budućnost rada je neizvjesna, ali jedno je jasno: umjetna inteligencija će promijeniti način na koji živimo. Hoćemo li ovu promjenu prihvatiti raširenih ruku i iskoristiti je za oblikovanje boljeg društva ili ćemo ostati zarobljeni u strahu od nepoznatog? Odgovor na to pitanje leži u našim rukama – i kako se pripremamo za budućnost koja dolazi brže nego što mislimo.
