Gdje počinje vaša izletnička priča – je li posao glavnog kuhara na kućnim piknicima prerastao u profesionalnu strast ili je rad u mesnici postao dosadan? Istina je da sam prije petnaestak godina tražio nove izazove. Nešto za nadopunu rada u mesnici,
Gdje počinje Vaša piknik priča – je li posao glavnog kuhara na kućnim piknicima prerastao u profesionalnu strast ili je rad u mesnici postao dosadan?
Istina je da sam prije petnaestak godina tražio nove izazove. Nešto što će upotpuniti posao u mesnici koji je postajao pomalo monoton. Odmalena sam volio obilaziti gradele na izletima, a splet okolnosti je doveo do toga da izleti postanu dio moje profesije.
Kakva je radna subota glavnog kuhara u Pikniku?
Počinjemo se spremati rano ujutro. Svu potrebnu opremu ukrcavamo u transportna vozila i vozimo se do mjesta događanja, gdje smo minimalno sat vremena prije dolaska prvih gostiju. Zatim sve pripremamo i zabava može početi. Ekipa je cijeli dan na terenu: pečemo, čistimo, točimo piće... Ukratko, pazimo da sve bude “kako treba”. Uz sve to se i zabavljamo - zato mi je ovaj posao savršen (smijeh).
Za organiziranje piknika, od hrane i pića do prostora, vjerojatno uz znanje mesara morate imati i neke vještine. Koje su još neke kvalitete kuhara za piknik?
Kuharica za piknik svačija je djevojka. Mora biti dobar organizator, dobar u komunikaciji i održavanju pozitivne energije. Tu i tamo se dogodi da nekoga moramo smiriti. Ali najvažnije je da je osoba koja organizira piknike doktor u improvizaciji. Uvijek nešto zaboravimo, često se nešto pokvari. Radije zaboravim čačkalice (smijeh). Najgore je ako se pokvari aparat za pivo ili se nešto pokvari s roštiljem. U ovom poslu ne možete bez domišljatosti i improvizacije.
Pružate li i neku animaciju?
Većinu piknika, gdje je to moguće, organiziramo za odbojku na pijesku i nogomet. Već smo organizirali paintball ili rafting za goste željnije adrenalina. Ako je piknik za dječji rođendan, dođe, na primjer, klaun Žare. Živa glazba ne smije nedostajati na svadbenim piknicima.
Piknik su zapravo čevapčiči, hrenovke, pleskavice i raznjiči. Mijenja li se kuhinja na pikniku, koje su najčešće želje vaših kupaca?
Većinu vremena, kuhinja ostaje klasični južnjački stil. Ali ne mogu reći da se nikamo ne miče. Već smo napravili piknik s ribom, gulašom, juhom od gljiva, jelima iz pećnice i čitačicom. Pečena prsa su sve popularnija na piknicima, volim iznenaditi i svojim specijalitetom, pogačicom punjenom sirom i šunkom. Čak smo imali i slow food piknik. Prvo smo ispekli sve vrste pečenog povrća, zatim biftek na žaru, ribu, rižoto od plodova mora, čevapčiče, škampe na žaru...
Na piknicima će sigurno biti vegetarijanac. Kako se brinete za njega?
U šali mu pokazujemo travu (smijeh). Moram priznati da često malo zaboravimo na vegetarijance, jer moto piknika ostaju čevapčiči i pivo. No, to uglavnom nije problem, jer se kao prilog gotovo uvijek poslužuju tikvice, patlidžan, paprika, gljive, bok choy salata.
Jeste li ikada doživjeli nezgodu na pikniku kada je padala kiša ili vas je iznenadilo nevrijeme?
Na pet lijepih piknika dolazi jedan ružan. To znači da pada kiša, da radimo pod šatorima, da nam je hladno i mokri. Za takve slučajeve u kombiju imamo "instant" šator ispod kojeg selimo većinu stvari. Međutim, kišni piknik nema nikakve draži, nema pravog ugođaja. Kiša je nešto najgore što se može dogoditi u ovom poslu.
Koja izletišta biste izdvojili kao najdraža?
Moja najdraža "izletišta" su pod Šmarnom gorom i tu ih najviše organiziramo. Riječ je o lokacijama uz Savu, gdje je sve na dohvat ruke i ima uređenih odbojkaških i nogometnih terena.
Što kažete na piknike u inozemstvu? Uvode li tamo velike promjene i novitete ili roštilj, pivo i nogomet ostaju neizostavne tri komponente piknika?
Piknici su vrlo popularni u Americi i Australiji. Nijedan piknik u Americi nije potpun bez hamburgera i piva. U Australiji su zanimljivi takozvani donosi sami piknike, gdje organizator osigurava samo prostor i roštilj, a svaki pozvani nosi svoju hranu i piće.
S obzirom na to da su to dio vaše profesije, koliko često imate obiteljske piknike? Zbog posla nema vremena za kućne piknike ili su možda zato i češći nego inače?
Priznajem, nedavno smo imali tri piknika s prijateljima i susjedima. Piknici su kod nas tradicija i gotovo svako lijepo vrijeme iskoristimo za to. Za dobar piknik party stvarno ne treba puno: malo volje, sat vremena i par prijatelja...
Čak i na kućnim piknicima, opterećujete li se hranom ili se radije prepustite razmaženju i svoj posao prepustite nekom drugom?
Čak i na obiteljskim piknicima ja sam glavna kuharica, jer u tome najviše uživam. S druge strane, ja sam perfekcionist i jako me smeta ako meso nije pečeno kako treba. Zato i kod kuće ostajem roštilj majstor.
Nedostaje li vam roštilj zimi kad nije sezona piknika? Gdje radije idete na čevapčiče ili dobru pleskavicu?
Iako zimi nema sezone, i tada organiziramo piknik. Ove godine smo imali jednu u kabini na snijegu, a drugu na skijalištu u Austriji. Inače sam oduševljena čevapčićima u čevapčarnici Deset v pol u Štepanjcu ili Pri Zoki u WTC-u. Za ostale delicije volim otići u Gostilnu Košir, Maček ili Stari Grad u Smledniku.
Za kraj, još neka kuharska tajna, primjerice pečenje čevapa?
Čevapčići se nikako ne smiju prekuhati. Pri pečenju na roštilju ne treba se ponašati prema vremenu, već prema ukusu i iskustvu. I treće, nijedna moderna pećnica ne može zamijeniti tradicionalni roštilj na drveni ugljen. Tri tajne savršenog piknika.
