Zašto imamo gužve na slovenskim autocestama: ovaj će vas odgovor doista iznenaditi

Broj automobila raste iz godine u godinu, ali ne tako drastično kako nam nadležni žele prikazati. Zašto imamo gužve na slovenskim autocestama? U posljednjem desetljeću imamo samo nekoliko posto više automobila na našim cestama. Ali svi primjećujemo da se prometne gužve drastično povećavaju. Mnogi od nas vjeruju da to zapravo nije toliko problem infrastrukture koliko je većinom problem upravljanja tom infrastrukturom.

Slovenske autoceste izgrađene su za brzinu od 130 km/h, no realnost je da većina vozača vozi brže ili sporije od tog ograničenja. Ograničenje od 130 km/h je u razvijenim zemljama više rijetkost nego pravilo. Čak i u Njemačkoj, gdje poznaju neograničenu brzinu, ograničenja su uvijek postavljena na 110 km/h, a ne na 130 km/h. Gdje su, dakle, rješenja kakva poznaje struka u inozemstvu? Pokušat ću odgovoriti zašto imamo gužve na slovenskim autocestama.

1. Prevelika brzina, premalo kontrole Iako je ograničenje brzine na slovenskim autocestama postavljeno na 130 km/h, mnogi vozači tu granicu prekoračuju. U brzoj traci se mogu vidjeti vozači koji voze brzinom većom od 160 km/h, dok u voznoj traci voze prosječnom brzinom između 95 i 120 km/h. Velika razlika u brzinama između ova dva traka jedan je od glavnih razloga prometnih nesreća i posljedičnih gužvi. Prebrza vožnja smanjuje vrijeme reakcije, što dovodi do opasnih situacija, osobito na prometnijim dionicama. Sve veća kočenja i sve više nepredviđenih događaja na cestama izazivaju znatiželjne poglede i gužve.

rješenje? Strože kontrole i veće kazne za prekoračenje brzine. Povećanje kazni imalo bi snažan psihološki učinak jer bi vozači shvatili da prijete visoke kazne ako prekorače brzinu. Prekršaji na autocesti trebaju imati iste kriterije kao i prekršaji u urbanoj sredini i iste kazne. Povećanje kazni odvratilo bi mnoge ljude od prebrze vožnje, poboljšavši ukupnu sigurnost i protok prometa. Smanjila bi se razlika u brzinama između pretjecajne i vozne trake, a time i broj nesreća.

2. Smanjenje brzine na autocestama na 110 km/h Mnogi bi pomislili da bi snižavanje ograničenja brzine sa 130 km/h na 110 km/h samo dodatno usporilo promet. Ali istraživanja pokazuju drugačije. Nižom brzinom smanjila bi se razlika u brzini u voznom i pretjecajnom traku, što bi spriječilo opasna pretjecanja i smanjio broj nesreća. Ravnomjernija brzina omogućila bi mirniji tijek prometa i smanjila broj iznenadnih zaustavljanja koja često dovode do lančanih nesreća i zastoja.

Statistike pokazuju da je prevelika brzina jedan od glavnih uzroka prometnih nesreća, što pak dovodi do zastoja. Slovenska policija i Agencija za sigurnost prometa navode da su česte prometne nesreće na autocestama povezane s neprilagođenom brzinom, nepoštivanjem sigurnosne udaljenosti i nepropisnim kretanjem između trakova. Sve to povećava mogućnost nesreća i usporavanja prometa, jer svaki incident na autocesti (čak i manja nesreća ili kvar na vozilu) dovodi do privremenog zatvaranja prometnog traka ili čak potpunog obustavljanja prometa.

• Nizozemska: Jedna od najpoznatijih zemalja koja je snizila ograničenje brzine na autocestama je Nizozemska. U 2020. godini dnevno ograničenje brzine na većini autocesta spušteno je sa 130 km/h na 100 km/h. Ovom se mjerom namjeravalo smanjiti emisije, ali su također primijetili poboljšanje u protoku prometa i manje nesreća zbog ujednačenije brzine.
• Švedska: Švedska, poznata po svom "Vision Zero" pristupu sigurnosti na cestama, ograničila je brzinu na 110 km/h na određenim opasnim dionicama autocesta. Time je značajno smanjen broj nesreća sa smrtnim ishodom.
• Estonija: Ograničenje od 110 km/h vrijedi za cijelu zemlju.
• Hrvatska: Na križanju Istarske magistrale brzina je ograničena na 110 km/h.

3. Psihološki trikovi za sigurniju vožnju Zanimljivo rješenje koje koriste neke zemlje, primjerice Italija, je korištenje viših ograda na rubovima prometnica, što stvara "efekt tunela". Ovaj učinak podsvjesno tjera vozače da uspore jer se osjećaju skučenije i opreznije. Više barijere ograničavaju vidno polje i vozači automatski prilagođavaju brzinu, što dovodi do fluidnijeg i predvidljivijeg prometa.

Ulaganje u poboljšanje cestovne infrastrukture, poput viših ograda na problematičnim dionicama, bila bi učinkovita mjera za smanjenje razlika u brzini i povećanje sigurnosti. Sadnja zelenih pojaseva između prometnih trakova također je izvrsno rješenje koje može smanjiti brzinu vozača za više od 10 %.

• Francuska: Na određenim autocestama u Francuskoj uvedene su više ograde kako bi se stvorio dojam užeg prostora. To je smanjilo brzinu vožnje i poboljšalo fluidnost jer vozači voze opreznije i stabilnije.
• Njemačka: Na autocestama s ograničenjima brzine i opasnim zavojima, njemački inženjeri postavili su više barijere kako bi potaknuli vozače da voze sporije, smanjujući rizik od nesreća i povećavajući sigurnost.
• Italija: Većina autocesta opremljena je dodatkom za podizanje ograde, što je također odmah vidljivo ako se vozite iz Slovenije u smjeru Venecije.

  

4. Radna mjesta i efekt znatiželje Vjerojatno ste mnogo puta zapeli u prometnoj gužvi zbog izgradnje autoceste. Gradilišta su jedna od najvećih prepreka odvijanju prometa jer smanjuju preglednost vozačima i uzrokuju nagla kočenja. Često, međutim, gužve nisu rezultat stvarnog zatvaranja ceste, već "efekta znatiželje" - vozači usporavaju kako bi vidjeli što se događa na gradilištu. Ovo zanimljivo opažanje uzrokuje nepotrebne prometne gužve i smetnje.

Jedno od rješenja je uvođenje visokih pregrada, koje potpuno odvajaju radna mjesta od kolnika. Ove barijere smanjuju smetnje i sprječavaju znatiželjnu vožnju. Sigurniji radni uvjeti i manje ometanja za vozače smanjili bi broj gužvi i omogućili nesmetan promet oko gradilišta. Radove je potrebno izvoditi noću, kada je promet smanjen. Logistički je to čak lakše nego "hladiti" radnike u posebnim kontejnerima.

• Austrija: Na austrijskim autocestama uvedene su visoke brane na radilištima koje odvajaju radilišta od kolnika. Ove barijere sprječavaju "efekt znatiželje", čime se smanjuju nepotrebna usporavanja prometa i zastoji.
• Švicarska: Također u Švicarskoj, barijere su uvedene na radilištima na autocestama kako bi se smanjila radoznala vožnja i poboljšao protok prometa. Rezultati su pokazali manje gužve i sigurnije uvjete rada za radnike.

5. Veće kazne, bolji učinak Veće kazne jedan su od najsnažnijih psiholoških čimbenika koji utječu na ponašanje vozača. Pooštravanje kazni za prekoračenje brzine, posebice na autocestama i gradilištima, natjeralo bi vozače na odgovorniju i sigurniju vožnju. Strože kazne za prekršaje poput prebrze vožnje učinkovito bi smanjile broj nesreća i poboljšale protočnost prometa na najprometnijim cestama.

Sekcijska mjerenja, koja bi pratila svaki automobil od uvoza preko autoceste do izvoza, smanjila bi zagušenja za 50 %, prema procjenama nekih stručnjaka. Konstantno mjerenje brzine prisililo bi vozače da poštuju pravila, dopuštajući prometu prosječnom brzinom od 100 km/h, čime bi se državi uštedjelo milijune sati građana koji sada stoje u prometnim gužvama.
Ovo rješenje bi svakako bilo jeftinije od bilo kakvih zahvata u infrastrukturi.

• Švedska: Švedska je poznata po svojim nastojanjima da poboljša sigurnost na cestama. Osim strožih kazni, uveli su i psihološke mjere, poput postavljanja vizualne signalizacije koja upozorava vozače na prekoračenje brzine, što utječe na njihovo ponašanje na cesti.
• Finska: Finska je uvela vrlo stroge kazne za prekršaje gdje se visina kazne temelji na osobnom dohotku vozača. To ima snažan psihološki učinak, jer su kazne za imućnije vozače znatno veće, što ih obeshrabruje od opasnog ponašanja u prometu.

6. Treći trak autoceste Treća traka je lijepa, ali vrlo utopijska ideja. Problem je što je slovenska inženjerska struka mostove planirala opasno za postojeću autocestovnu infrastrukturu i nije se unaprijed dosjetila pomaknuti nosive grede s bankine. Treća traka bi dakle značila obnovu 70 % postojećih nadvožnjaka.

Na pojedinim dionicama autoceste omogućilo bi se uvođenje trećeg traka na sadašnjem zaustavnom traku, uz izgradnju sigurnosnih niša na svakih 800 metara. To bi moglo poboljšati distribuciju prometa, iako bi se na nekim dionicama treći trak ponovno suzio na dva. Ograničenje brzine moglo bi pomoći u sprječavanju prekida protoka.

Zašto Sloveniji ne trebaju nove autoceste, ali treba red i kultura vožnje

Slovenija je financijski slabo gospodarstvo koje nije završilo domaću zadaću izgradnje svih potrebnih autocesta. I nakon završetka ovih projekata proći će dosta vremena prije nego što ćemo moći krenuti u proširenje postojećeg cestovnog prijelaza. Trebat će zamijeniti najmanje 70 nadvožnjaka, mostova, podvožnjaka, rovova i sl. %, što je nemoguća misija. Sloveniji prije svega treba red i kultura vožnje na autocestama. Koliko su slovenski vozači nekulturni svi osjete pri prelasku Karavanskog tunela, kada se kultura vožnje u potpunosti promijeni u roku od nekoliko kilometara. Problem nisu ceste, problem su uglavnom ljudi. Za samo nekoliko godina zamijenit će ih autonomna vožnja, što će znatno povećati fluidnost koja je sada u rukama loših i sporih reakcija ljudskih vozača.

Što to znači za budućnost slovenskog prometa? Kombinacija svih ovih mjera - od smanjenja dopuštene brzine do strože kontrole i poboljšanja cestovne infrastrukture - mogla bi dugoročno poboljšati protočnost slovenskih cesta. Manje nesreća, nesmetan promet i manje neočekivanih zatvaranja cesta dovelo bi do nesmetanijeg prometa, manje gužvi i sigurnijih cesta za sve uključene. Iako bi se na prvi pogled moglo činiti da neke mjere, poput smanjenja brzine, produljuju vrijeme putovanja, dugoročno bi zapravo smanjile vrijeme koje vozači provode u zastoju.

U konačnici, ključ boljeg prometa je promjena prometne kulture i dosljedno pridržavanje prometnih pravila. Samo tako ćemo moći poboljšati protočnost i sigurnost na slovenskim cestama i smanjiti česte prometne gužve koje svima stvaraju mnogo glavobolje.

Prometne gužve na slovenskim cestama možda nisu prošlost, ali učinkovitom provedbom ovih mjera možemo se približiti boljoj, sigurnijoj i mirnijoj prometnoj budućnosti. Oziorma, vraćamo naše ceste i vrijeme koje sada gubimo. Kao i uvijek, dodajem. Ne treba više raditi, nego pametnije.