Ponekad žena ne kaže da je ljuta jer je jednostavno umorna od pričanja gluposti.
Ponekad žena ne kaže da je ljuta jer ne želi ponovno otvarati temu, što je već objasnila na tisuću načina. I ne želi biti ta koja uvijek vuče razgovor naprijed dok on misli da je "sve u redu" sve dok se o tome ne priča.
Dođe trenutak kada žena osjeti da je potrošio sve sve rečenice, sva objašnjenja, svi strpljivi tonovi. I kad se to dogodi, sve što preostaje je povlačenje. Ne zato što ne može govoriti, već zato što više ne želi ulagati energiju u nešto što uvijek vodi istom kraju.
Povlači se jer je to često jedini način, da ne izgubiš sebe. Povlači se jer ne želi da je se ponovno uvjeri da pretjeruje. Povlači se jer ne želi čuti da "nije to tako mislio", iako učinak ostaje isti. Povlači se jer više nema snage objasniti osnovne stvari: što boli, zašto boli i zašto se ne osjeća ispravno što je ponovno ostala sama s osjećajem da nosi sav emocionalni trud u vezi.
I da — povlači se jer je ljuta. Ali još više jer je razočarana.
Razočaranje To je taj tihi dio koji drugi često ne razumiju. To je taj osjećaj kada na trenutak shvatiš da netko tko bi trebao biti tvoj prostor, tvoja bliskost, tvoja sigurnost, ne zna ili ne želi primijetiti tvoje granice. A to boli puno više od bilo kakve oštre izjave.
Kad se povuče, ovo nije manipulacija. To nije tihi tretman. To nije pasivna agresija. To je način da se zaštitite od razgovora u kojem se morate ispričavati zbog svojih osjećaja ili slušati kako ona "previše razmišlja".
Povlači se jer želi sačuvati svoj mir.
Jer želi nekoliko minuta da se sjeti da ima pravo imati emocije. Jer želi dokazati da može reagirati kao odrasla osoba - ne impulzivno, ne iz boli, već bistre glave.
I premda drugi često misle da on „samo šuti“, u stvarnosti se događa mnogo toga. On razmišlja, Vrijedi li joj se trud još uvijek u ovome?, provjeravajući koliko se još može dati prije nego što se izgubi. U sebi razmišlja ima li smisla uopće išta reći, tražeći riječi koje će biti dovoljno jasne da ih se konačno čuje.
Kad se vrati sa svog odmora, dolazi s razlogom
Ne zato što je zaboravila. Nego zato što je pronašla dovoljno mira da kaže nešto što želi da se shvati ozbiljno.
Kad žena ne kaže da je ljuta, već samo ode, to gotovo nikad nije znak... slabostima. To je znak da zna kako odabrati sebe.I to je nešto što bi svatko trebao shvatiti – tišina nije praznina – ona je rezultat predugog pričanja, predugog objašnjavanja i predugog nadanja da će jednom biti dovoljno.
.
