"Kažu da je ljubav slijepa. Je li? Zapravo, ništa na svijetu nije tako vidovito kao ljubav. Nije ljubav slijepa, to je privrženost." - Anthony de Mello
Jedina definitivna stvar o životu je da je u stalnom kretanju - dani prolaze, godišnja doba se mijenjaju, ljudi odlaze. Ponekad ih život uzme od nas, ponekad sami odluče otići. Ponekad odu bez objašnjenja, bez riječi – jednostavno nestanu. Ali ima i situacija da ljudi odu jer je tako bolje.
Budimo iskreni, ima ljudi bez kojih nam je bolje jer samo unose negativnost u naše živote. Drugi ljudi nas žele utješiti mnogim plitkim frazama koje nam ne donose utjehu, jer sve što kažu - "Bolje ti je bez njega", "Nije te zaslužio", "Jednog dana će zažaliti" - već znamo. Ali to zapravo uopće nije važno, jer kada netko ode, pogotovo ako je to nabolje, ne opterećujemo se onim što ta osoba osjeća, nego onim što mi osjećamo. Nedostaje nam netko tko nije zaslužio da nam nedostaje.
Postoji milijun razloga zašto nekoga volimo. Možda zbog njegova zagrljaja s kojim tonemo u san, zbog sigurnosti i utjehe koju nam pruža, zbog njegova pogleda koji dopire do same naše srži. Razlozi zašto nam netko nedostaje uglavnom su povezani s razlogom zašto tu osobu volimo – zbog dobrog osjećaja koji nam je pružila, zbog uspomena kojih se ne želimo odreći.
Kada nas napusti netko tko se prema nama loše ponašao ili nas povrijedio – emocionalno ili mentalno – postoji oblik nepovezanosti između mozga i srca koji često može biti bolno zbunjujući.
Kako je moguće da nam nedostaje netko tko je u našim sjećanjima vezan samo uz patnju? U tom trenutku mozak preuzima i pitamo se: "Jesam li stvarno toliko zbunjena da se stvarno želim vratiti osobi koja me povrijedila?". A srce, koliko znamo, na to nema jednostavan odgovor.
Možda nam nedostaje netko tko to ne zaslužuje jer želimo znati bi li on jednog dana bio bolja osoba ili bi nas volio onako kako smo mi voljeli njega. Pokazao nam je da mu je stalo do nas koliko i nama do njega/nje. Možda smo povezani s lijepim uspomenama koje su postale čamac za spašavanje u oceanu razočaranja.
Važno je znati da nedostatak nekoga tko nas je povrijedio ne znači da smo mazohisti ili da smo zbog toga postali druga osoba. Ovo samo naglašava činjenicu da je naša ljubav prema ovoj osobi bila predobra.
I zato si dopuštamo da nam netko nedostaje. Iako to ne zaslužuje. Neka nam nedostaje jer, bile dobre ili loše uspomene, bio je pravi dio naših života.
