Zašto ovisnost o tehnologiji oštećuje naš mozak?

Ako je vjerovati riječima neuroznanstvenici i drugi stručnjaci, ovisnost o tehnologiji oštećuje naš mozak i koči našu izvedbu. U moderno doba bombardirani smo stotinama činjenica, kvazičinjenica, glasina,... i samo shvaćanje što nam je važno, a što nije, iscrpljuje mozak. Osim toga, moderno je doba opteretilo mozak nove zadatke. Prije 30 godina agenti su nam radili rezervacije za avione i vlakove, prodavači su nam pomagali pronaći ono što želimo, liječnici su nas učili o bolestima... danas sve to radimo sami. Radimo posao 10 različitih ljudi, a u međuvremenu pokušavamo živjeti punim plućima.

Pametni telefoni su postali moderni švicarski noževi, gdje su oštrice, pile i pincete zamijenjeni rječnicima, kalkulatorima, preglednicima, e-poštom, kalendarima, diktafonima, vremenskom prognozom, Facebookom, GPS-om, svjetiljkom itd. Oni su sposobniji od većine najnaprednijih računala od prije 30 godina. I koristimo ih za sve i stalno. Za dopisivanje u šetnji, za pisanje e-mailova, zapošljavaju nas dok stojimo na kolodvoru ili u redu, kad ručamo, kad smo na kavi s prijateljima, kad se bavimo sportom... Provjeravamo s njima što naši prijatelji rade, što se događa u svijetu, postali su popis za kupovinu, kalendar obveza, budilica, glazba i podcast player. Sve lijepo i u redu, ali tu su i sitna slova. Iako mislimo da obavljamo više zadataka istovremeno, to je kao neuroznanstvenik samo iluzija Earl Miller (Massachusetts Institute of Technology) kaže da naš mozak nije svladava multitasking. I zato kada ljudi "multitaskiraju", u stvarnosti se samo vrlo brzo prebacujemo između pojedinačnih zadataka. Dakle, mi nismo žongleri koji uspijevaju držati nekoliko loptica u zraku istovremeno. Kao rezultat toga, multitasking više ne postoji djelotvoran, ali manje, a na mikroskopskoj razini izaziva stvaranje hormona stresa kortizol (daje energiju) i adrenalin, što može pomutiti našu prosudbu. S "multitaskingom" postajemo ovisni o dopaminu, hormon sreće, čiji je okidač vanjska stimulacija. Osim toga, ima prefrontalni korteks sklonost novostima, što znači da joj pažnju lako privuče nešto novo. Ova ovisnost, preplavljenost i opskrba novostima izaziva erupciju endogeni opioidi i zapravo je hrana za mozak s praznim kalorijama, tj. bez prave "nutritivne" vrijednosti.

Russ Poldrack, također neuroznanstvenik (Sveučilište Stanford) otkrio je da informacije/učenje dok se radi nekoliko različitih stvari u isto vrijeme uzrokuje pohranjivanje informacija u krive dijelove mozga. Ako student uči gledajući televiziju, putuje svježe znanje iz knjiga strijatum, gdje su pohranjeni novi procesi i vještine, ali ne i tamo gdje je mozak napravio mjesta za činjenice i ideje. Bez TV-a, ova bi informacija išla hipokampus, gdje su smisleno kategorizirani kako bi ih kasnije lakše pronašli.

ČITAJ VIŠE: 7 trikova koji će vam pomoći da lakše i brže naučite strani jezik

Zatim postoji još jedan problem sa sveprisutnošću mobilnih telefona. Kad je u "stara vremena" zazvonio telefon i bili smo zauzeti, samo se nismo javljali na telefon. A ako nismo bili dostupni, to je bilo savršeno prihvatljivo. Moguće je da tada nismo bili kod kuće, moguće je da nismo na vrijeme stigli do telefona... Ali danas, kada više ljudi na svijetu ima telefon nego pristup WC-u, ta je činjenica stvorila nerealna očekivanja, da je svatko dostupan kad god nam se prohtije, bez obzira sviđa li se to njemu ili ne. To je uvjerenje toliko ukorijenjeno da ljudi se javljaju na poziv u situacijama kada nemaju vremena i oni kažu "Žao mi je, ne mogu sada razgovarati, na sastanku sam", umjesto da puste da zvoni kao prije. Najšokantnije je sljedeće. Glenn Wilson, bivša profesorica psihologije, otkrila je da multitasking ima štetan učinak na kognitivne sposobnosti. Naime, ako se pokušavate koncentrirati na određeni zadatak, au vašem e-mail pretincu čeka vas nepročitana pošta, to može uzrokovati pad IQ-a za čak 10 bodova. Osim toga, kognitivni gubici zbog "multitaskinga" čak su veći od onih uzrokovanih pušenjem trave.