Ovisnost o igricama zapravo je dobro osmišljena jer su igrice osmišljene da nas zakače.
U eri tehnološkog napretka čak su i igre dizajnirane na način da ih je teško prestati igrati, ovisnost o igre ali to postaje sve veći problem. Ne samo među mladima, nego i među odraslima. Naravno, ne moramo govoriti o ovisnosti kada povremeno igramo igrice, ali kada igranje videoigara ozbiljno ometa naše odnose i zadire u svakodnevne aktivnosti, možda je vrijeme da se suočimo s istinom.
Videoigre su evoluirale iz jednostavnih slikovitih avantura u mnogo impresivnije, složenije svjetove koji drže igrače satima zalijepljenima za ekran. Privlačnost videoigara nije samo u njihovoj grafici ili priči, već iu jedinstvenim dizajnerskim odlukama programera. Neke igre imaju definitivan kraj, dok se druge mogu igrati beskonačno. Barem se tako čini.
Konačne i beskonačne igre
U osnovi, video igre se mogu općenito klasificirati u dvije kategorije: ograničene i beskonačne. Završne igre imaju jasan početak i kraj, pružajući strukturirano iskustvo igranja. Kada završe, ove igre daju osjećaj postignuća i omogućuju igračima da ih zabace bez straha da će propustiti daljnji sadržaj. Beskrajne igre, s druge strane, osmišljene su kao stalna iskustva bez definirane krajnje točke. Ove igre često imaju dinamičan sadržaj, dopuštaju igranje više korisnika i stalna ažuriranja, stvarajući dinamično okruženje koje se neprestano razvija.
Financijski poticaj
Razvojni programeri videoigara, kao i svaka druga industrija, vođeni su financijskim poticajima. Infinite Games ili beskrajne igre, sa svojim modelom kontinuiranog angažmana, nudi stabilan dotok prihoda kroz kupnje unutar igre, pretplate i druge strategije unovčavanja. Kao rezultat toga, razvojni programeri imaju veliki interes da beskrajne igre učine privlačnijim i posljedično igračima teže prestati igrati.
Psihologija iza toga
Igre su nepredvidive, a nagrade su zahvalna potvrda igrivosti. Zbog toga se razvija ovisnost o igrama, jer igrač očekuje sljedeću nagradu, čak i ako nije nužno da će je dobiti. Važan je i društveni aspekt igara, poput suradnje i interakcije s drugim igračima, što pridonosi osjećaju zajedništva. Ova društvena veza može stvoriti snažan poticaj za pojedince da nastave igrati, jer se osjećaju dijelom nečega većeg od sebe.
