Koliko si puta volio nekoga tko te nije volio? Koliko si puta pokušao/la, dokazao/la, čekao/la i nadao/la se? I kada ste se zadnji put pogledali i zapitali: zašto ovo radim? Zašto se borim za nekoga tko me ne može voljeti?
Zašto ostaješ u vezama u kojima si nevidljiv/a, gdje ljubav sve više boli? Možda zato što vjeruješ da će se to jednog dana promijeniti. Možda zato što si uvjeren/a da moraš dati više da bi to zaslužio/la.
Ali ponekad najveća pobjeda nije ustrajnost, već znanje kako otići.
Možda nije bilo stvar u tome što si premalo volio/la - bilo je stvar u tome što si volio/la nekoga tko nije znao/la kako te voljeti. Davao si, ali si ostao prazan. A kada se ljubav pretvori u bitku u kojoj gubiš sebe, vrijeme je da se zapitaš kome je zapravo daješ. I zašto.
Nije pogrešno voljeti duboko.
Pogrešno je kada ovo ljubav okreće se samo u jednom smjeru. Kad daješ, a ne primaš zauzvrat. Kad čekaš nekoga tko te nikad ne dopre do sebe. Kad ispričaš svaku šutnju, ignoriraš svaki hladan pogled i strpljenjem prekriješ svaku bolnu prazninu.
Ljubav nije molba. To nije nešto što moraš tražiti, dokazivati ili zaslužiti. Ako se moraš stalno svađati, onda je to svađa, a ne veza. I u ovoj borbi, ti si taj koji nosi oklop - bez da te itko napadne.
Ostaješ u vezi u kojoj nema ljubavi jer si ovisan o toj mogućnosti. S idejom koju si jednom čuo/čula. S verzijom osobe koja postoji samo u tvojim nadama. Voliš ono što bi moglo biti – ne ono što stvarno jest.
I izgubiš se u toj iluziji. Potiskuješ ono što ti stvarno treba. Povlačiš se kako bi bio/bila prihvatljiviji/prihvatljivija. Tiho patiš jer vjeruješ da će te konačno primijetiti. Ali netko tko ne može voljeti sada - neće moći voljeti tebe nikada. Bez obzira koliko daješ.
Što zapravo tražiš?
Ponekad se ne boriš za osobu - boriš se za osjećaj. Da bi bilo dovoljno. Da konačno zaslužim ljubav. Možda zato što to nikada nisi primio bezuvjetno. Jer si uvijek morao nešto učiniti da bi bio vrijedan. I zato sada u vezama tražite potvrdu da ste prihvaćeni takvi kakvi jeste - bez potrebe da išta dokazujete.
Ali to tražiš na krivom mjestu. Nećeš dobiti pravo priznanje od nekoga tko te ne zna voljeti. A ljubav u kojoj stalno morate popuštati, prilagođavati se i sami nositi teret na kraju će vam oduzeti upravo ono što ste u njoj tražili – mir, povezanost i sigurnost.
Prestaneš se boriti kada počneš čuti sebe.
Kad više ne brkaš bol s ljubavlju. Kad shvatiš da odlazak nije poraz, već hrabrost. Hrabrost da se zauzmeš za sebe – čak i pred onima koji te nikada nisu znali voljeti.
I kada to stvarno učiniš – kad kažeš dosta – konačno ćeš shvatiti da si cijelo ovo vrijeme pokušavao dokazati nešto što nikada nije bilo potrebno. Da ti nisi bio problem. Problem je bio u tome što si se borio za nekoga tko te nikada nije znao voljeti.
Tada više ne tražiš da te netko voli. Onda biraš sam. I ovo nije kraj ljubavi - ovo je samo njezin pravi početak.
