Zeleni rub

Prije mnogo godina, Velika planina bila je pravi mali skijaški raj, smješten između planina i prirode. Danas je skijanje prilično zamrlo zbog nedostatka snijega, ali i dalje predstavlja jedinstveno planinarsko i izletničko mjesto, koje je prepuno i zimi i ljeti. Nakon napornog uspona na planinu, bilo iz doline ili samo s gornje stanice žičare, svakako je dobrodošlo nešto za pojesti. Samo stotinjak metara od međustanice dvosjedežnice Šimnovec, koja nas vodi do najviše točke Velike planine, otvara se pogled na pansion Zeleni rob, slikovitu kolibu izgrađenu u stilu planinarskog doma. Za opuštene zimske planinare ili skijaše prvo se pobrinu kuhanim vinom ili „kratkim pićem“, bilo da se radi o ukusnom i slatkom likeru od borovnica ili šumskog voća ili čaši nečeg jačeg, među kojima je pravi pobjednik rakija od majčine dušice. U Zelenom robu ne kompliciraju ugostiteljsku ponudu. Jelovnik je kratak, pa prvo pitamo za dnevne specijalitete, u kojima uvijek imaju na zalihi neke od mirisnih variva, a svaki dan će nas iznenaditi nečim novim. U željeznom repertoaru su i kranjske kobasice i pečenja, te juha od gljiva u tanjuru od kruha. Međutim, na Zelenom robu ne smijemo propustiti domaću štrudlu, svježi sir ili jabuku, što će samo upotpuniti cijelu planinsku gozbu, a tijekom nadolazećeg pokladnog razdoblja možemo se počastiti i svježim krafnom. Ako idemo na Veliku planinu na dulje razdoblje, svakako posjećujemo Zeleni rob u zimskim večerima. Pogotovo oko Božića i Nove godine možemo naići na pravu zabavu i završiti dan zabavom do kasno u noć.