Naučio si me da mi nitko ne treba da bih bio sretan. Ali zaboravio si me naučiti kako da budem sretan bez tebe.
Znate taj osjećaj? Probudite se ujutro i na trenutak zaboravite da ta osoba više nije pored vas. Ili podignete slušalicu da im kažete novosti, a onda se sjetite da... Vaš prvi instinkt je i dalje da ih nazovete - nju, njega, sebe.
Kad si bio ovdje, sve je bilo jasno.
Svaki problem je imao rješenje jer smo ga pronašli zajedno. Svaka bol je bila podnošljiva jer si bio/bila tu za mene dok nije prošla. Svaka odluka je bila lakša jer sam imao/imala nekoga tko me je poznavao iznutra i izvana.
Upozorio si me na ljude koji se pretvaraju. Vidio si laži koje ja nisam htio vidjeti. Uvijek si govorio: "Nemoj prebrzo vjerovati. Ne daj svoje srce bilo kome tko je drag."
Ali bila sam ljuta. Mislila sam da si previše sumnjičava, previše oprezna. Tek sada shvaćam da si me samo štitila od svijeta koji poznaješ bolje od mene.
Osjećao sam se neustrašivo s tobom.
Ne zato što sam bio hrabar, već zato što sam znao – ako padnem, ti ćeš biti tamo. Ako se spotaknem, uhvatit ćeš me. Kako mogu biti neustrašiv sada kada te više nema?
Bio sam ovisan o tebi, a da to nisam ni shvaćao.
Dok si me učio neovisnosti, postala sam ovisna o tvojim savjetima. Dok si me učio da mi nitko ne treba da bih bila sretna, Trebala si mi za sve.Za svaki osmijeh, svaku odluku, svako jutro.
Ne znam kako donijeti odluku bez tvog mišljenja. Ne znam mogu li vjerovati toj osobi jer nema nikoga tko bi mi rekao istinu. Ne znam radim li pravu stvar jer nema nikoga tko bi mi ukazao na moje pogreške. Bio si moj kompas.Sad se osjećam izgubljeno.
Zaboravio si me pripremiti za život bez tebe.
Obećao si da ću uvijek biti dobro. Vjerovao si u mene više nego što sam ja vjerovao u sebe. Ali zaboravio si mi reći, Kako mogu biti dobro kada nisi pored mene?.
Naučio si me letjeti, ali si me zaboravio naučiti sletjeti. Dao si mi krila, ali ne i tlo. Sad stojim ovdje i Ne znam znam li. hodati bez tvog vodstva. Ne znam mogu li biti sretan bez tvog osmijeha. Ne znam mogu li biti ja bez tebe.
Svijet ostaje isti
Ista glazba koju smo slušali zajedno. Ista mjesta kojima smo šetali. Iste priče koje si volio slušati. Isti trenuci dana kada si me uvijek zvao.
Svijet je ostao isti, ali samo sam se ja promijenio. Stvari, što me je usrećilo, sada me boliMjesta gdje sam bila sretna sada me bole. Čak me i osmijeh boli jer znam da ga više ne možeš vidjeti.
Ljudi mi kažu: „Vrijeme liječi sve rane.“ Kako im mogu reći da te ne želim zaboraviti? Da te ne želim „preboljeti“ kao prehladu? Da je dio mene otišao s tobom i da se nikada neće vratiti?
Još uvijek čujem tvoj glas.
U teškim trenucima još uvijek čujem tvoj glas: "Možeš ti to." Kad se bojim, čujem: "Hrabar/a si." Kad sumnjam u sebe, čujem: "Vjerujem u tebe."
Možda je ovo ono što si htio/htjela – da zauvijek postane dio tebe. Da ne zaboravim tvoje riječi, čak i kad više ne budeš sa mnom. Da tvoju ljubav mogu nositi dalje, čak i kad te više ne budem mogao zagrliti.
Priča ovdje ne završava.
Neću se zadržavati na boli. Naći ću način da nastavim živjeti – ne bez tebe, nego s tobom u mom srcu. Naučit ću donositi odluke, ali ću i dalje slušati tvoj glas u sebi.
Naučit ću vjerovati ljudima, ali ću pamtiti tvoja upozorenja. Naučit ću biti sretna jer znam da je to ono što želim..
Naučio/la si me voljeti sebe.
Sada moram naučiti živjeti s tom ljubavlju, čak i kada više nisi ovdje da me podsjećaš na nju. To je najteža lekcija koju si mi ostavio/la. Istovremeno, najveći dar je spoznaja da sam vrijedan ljubavi. Čak i tvoj, koji nikada neće završiti.
Hvala ti što si me naučio/la da budem jak/a.
