Ljeto je pred vratima, panika je iza vrata mog doma. Vrijeme je u trenu skrenulo na stranu sezone, au mom hladnjaku i na jelovniku nalazi se sastav nešto laganijih namirnica.
Volja za kretanjem na svježem zraku, smoothieji od mrkve, naranče, jabuke i đumbira i sunce dižu ljestvicu mog blagostanja... žudnja za čokoladom i profil mojih tenisica, prašnjavih i usamljenih u (u) vidljivom kutu moje sobe, gurnite jezičak na vagi prema dolje. Kako bih je okrenuo u svoju korist, pravim popis zabranjenih stvari i na najvišoj razini samodiscipline odlučujem prestati jesti visokokalorične delicije. Prijeći ću na stranu zdravog života i kroz trčanje steći kondiciju i smanjiti stres.
Jučer sam si odlučno ponavljala te riječi, a danas trčim od rubrike do rubrike zdrave hrane, od restorana do restorana, gdje pažljivo čitam jelovnike i na kraju ostanem s čašom vode i kuglicom sladoleda od čokolade . U trenu shvatim da je zdravo živjeti u biti jednostavno, samo ako to želiš, dapače, nezadovoljna sam velikom konkurencijom proizvoda u ponudi, a još veći udarac i razočarenje pojmom zdrave hrane je činjenica da je asortiman namirnica bez kulinarskih kreacija, čiji je okus više-manje umjetan, a sadržaj je samo za zadovoljenje primarne potrebe. Očito, bit će potrebna apsolutna kreativnost da se otkriju čuda u jednostavnim receptima koji su tradicionalno provjereni.
Dešifriranje pojmova, poput smanjene vrijednosti, bez kalorija, organski proizvedeno... na kraju krajeva, bez sumnje, luksuz koji nema nikakvu poruku izrazom i etiketiranjem ponuđene hrane. Zaključno, nostalgično se držim svježeg voća i povrća s obližnje tržnice te jednog sladoleda od čokolade tjedno, a svoj proljetni pristup pojmu zdravlja nadopunit ću 7. svibnja kada počinje Akademija trčanja City Magazin.
