Bijeg na Kras

Put do tamo svi znamo, ali istina je i da ne možemo zanemariti golemu žutu tablu pored primorske magistrale koja izdaleka upozorava da smo sve bliže Postojnska jama. Istodobno nam govori da osjećaj za estetiku nije samorazumljiv. Neki ga razviju, drugi, nažalost, ne. No tabla je iza nas i definitivno je postigla svoju svrhu, pa se bez problema nalazimo pred ulazom u Postojnsku jamu. Vožnja podzemnim vlakićem vodi nas od jedne špilje do druge, od moćnih stalaktitnih formacija starih stotinama tisuća godina do tajanstvenih prolaza i vodenih površina u kojima žive čak 84 vrste podzemnih životinja (36 kopnenih i 48 vodenih vrsta) . Tajnovitost, tama i mistika kojom je zasićen zrak govori da smo došli na područje boga Hada (prema grčkoj mitologiji), koji je vladar smrti i rađanja, transformacije i nesvjesnog, najdubljih strahova i strasti. . A baš kao i prostor, vrijeme je idealno da se zapitamo kojim je stvarima u našem životu došao kraj, a koje bi se trebale transformirati i ponovno zaživjeti u svom sjaju u nadolazećoj godini.

Sjaj i tmurnost
Pazimo da se ne zanesemo, neka naše odluke dolaze iz srca i našeg bića. Neka se ne vežu za vanjske, materijalne forme, koje nas vrlo brzo mogu s visina sjaja vratiti na čvrsto tlo i još dublje u tamne sfere. U svakom slučaju, naše putovanje je naša odgovornost, pa idemo dalje i penjemo se do Predjamski dvorac, koji je u blizini. Kao i svake godine, u ovogodišnje blagdansko vrijeme u njemu su postavljene jaslice koje se mogu razgledati do 2. veljače 2008. od 10 do 16 sati u sklopu redovnog obilaska dvorca. Žive jaslice mogu se pogledati i u Postojnskoj jami, gdje su ove godine dodatno iznenadili obogaćenim programom u siječnju, jer će se jaslicama pridružiti Sveta tri kralja. Također, tijekom blagdana organizatori najavljuju božićni sajam, sajam čokolade te veseli Božić uz razne glazbene nastupe na platou ispred ulaza u Postojnsku jamu. Nastavljamo starom cestom u smjeru Razdrtog, gdje i prije nego što dođemo do naselja, s lijeve strane vidimo znak za Turističko imanje Hudičevec. Neka nas samo ime ne uplaši, jer će nam njihovi ljubazni domari uz ukusnu gozbu ispričati priču o podrijetlu imena. Ali pravi vrag vjerojatno se neće pojaviti pred nama osim ako ne popijemo previše njihovog finog vina, pa izaberimo srednji put i pobrinimo se da svoju avanturu izvedemo bez opasnosti za sebe i druge. Iako imanje, gdje možete i prenoćiti, nudi niz drugih aktivnosti, pa tako i upoznavanje starih seoskih poslova izbliza, nastavimo istraživanje uvijek gostoljubivog Krasa.

Lijepo poslijepodne
“Lijepo je na Krasu, Nikad nije rano i nikad nije kasno, Uvijek je sve u pravo vrijeme, na Krasu”, napisao je pjesnik Miroslav Košuta, koji zna jednostavnim riječima prenijeti suštinu. No, pobrinemo se da doživimo i bit, pa nastavimo regionalnom cestom u smjeru prema Čeznuti za i prepustimo se vožnji i budimo spremni na mala iznenađenja. Na putu će nas pozivati da svratimo u brojne vinske podrume i seoska gospodarstva, gdje ćemo osigurati ulazak u novu godinu s ukusnom ponudom raznih domaćih proizvoda. No, kad na putu vidimo kiticu bršljana ili frošku, znat ćemo da nas zove u osmicu, gdje ćemo opet razmaziti nepce. Možete se odvesti dalje do Tomaja, do kraške farme Škerlj koja je nadaleko poznata po svojoj izvrsnosti. Njihov asortiman i proizvodi temelje se na ljubavi prema svemu što se razvija i raste, stoga je teško otići a da se detaljno ne upoznate s raznolikošću i raznolikošću njihove ponude. Ali ne zaboravimo iskusiti još jedan prirodni krški specijalitet, kraško burje. Prošećimo ovim uvijek zanimljivim krajolikom i prepustimo se vjetru duhu i tijelu. Neće nam biti ni hladno, jer nismo bacili naš omiljeni džemper koji smo nakon sedam godina vratili u dan, iako su svi vidjeli rukave na njemu. I da, nakon sedam godina sve se stvarno vraća na svoje mjesto.