"On je hiperseksualan!, Ona je nimfomanka!", samo su neki od izraza koje čujemo kada nekoga želimo označiti kao ovisnika o seksu.
„Kada govorimo o hiperseksualnosti, taj pojam najčešće tumačimo stavovima obojenim kulturnim i društvenim normama. Postoje i predodžbe o nimfomaniji kod žena i satirijazi kod muškaraca, koja se čak smatrala psihičkim poremećajem zbog prisilnog spolnog odnosa. Riječ je o zastarjelim stavovima koji hiperseksualnost dijele na mušku i žensku, što današnja znanost ne čini. U dijagnostici postoji hiperseksualni poremećaj, koji nije uključen u Dijagnostički i statistički priručnik mentalnih poremećaja, DSM-5. Stoga se ne registrira kao dijagnoza bolesti. ”, objašnjava spolni terapeut Gladoić Håkansson
Hiperseksualnost kao znak drugih poremećaja
„Seksualnost ovisi o biološkim, psihološkim i fiziološkim čimbenicima, a na nju utječu društveni i kulturni čimbenici. Dakle, percepcija uvelike ovisi o okruženju u kojem živimo. Kada možemo reći da postoji problem hiperseksualnosti, to su ljudi koji imaju stalnu potrebu za seksom i zbog toga se osjećaju loše.
Često imaju i druge poremećaje i opsesivno kompulzivno ponašanje, anksioznost, depresiju. Ponekad ljudi to čine zbog drugih problema s kojima se nose, jer se nakon samozadovoljavanja ili seksa, barem na trenutak, osjećaju bolje, lakše, opuštenije. Ako se osoba osjeća dobro nakon ovih spolnih odnosa, ne govorimo o hiperseksualnosti", objašnjava liječnica Håkansson.
Seksualna želja, a ne ovisnost
U literaturi se nikada ne govori o ovisnosti o seksu kao o ozbiljnoj ovisnosti poput ovisnosti o alkoholu ili drogama.
“Ono što ljudi često nazivaju ovisnošću o seksu često se stavlja u rodne kategorije, jer u mnogim kulturama one moraju biti postojane, vjerne žene. Ali muškarci su zavodnici. Takva razmišljanja proizlaze iz društvenih stereotipa, pa se često žene koje vole seks ili imaju veći seksualni nagon nazivaju nimfomankama, što se opisuje kao ponižavajuće. Dok se, primjerice, kod muškaraca ova seksualna želja češće smatra pozitivnom, iako jak seksualni nagon može uzrokovati probleme u osobnom životu. Seksualnost je složenija od etiketa nimfomanke ili zavodnice. Važno je kako osoba doživljava svoju seksualnost i seksualnu želju. Donosi li joj pozitivne ili negativne osjećaje. "
Proglašenje hiperseksualnosti ne dolazi uvijek od drugih
Ljudi često misle da njihovo seksualno ponašanje prelazi granice onoga što smatraju normalnim pa se obraćaju psiholozima, terapeutima ili seksolozima.
„Kada nam netko kaže da misli da ima problem s onim što ćemo sada zvati hiperseksualnost, to znači da osjeća da količina seksualnog ponašanja ometa njihov svakodnevni život. Javljaju nam se ljudi koji moraju stalno ići na stranice za upoznavanje, seksati se, gledati pornografske filmove... Ali oni nemaju hiperseksualni poremećaj. Hiperseksualnost često proizlazi iz drugih problema, poput stvaranja emocionalne veze, uspostavljanja dublje veze s drugom osobom.”
Ponekad je seksualnost za ljude, poput čokolade ili hrane, izvor dobrih emocija i na neki način bijeg od problema i stvarnosti. Ljudi su različiti i na različite se načine nose s različitim emocijama i životnim izazovima.
I što je onda pravi poremećaj hiperseksualnosti?
„O hiperseksualnosti u pravom smislu poremećaja možemo govoriti kada osoba stvarno pati od seksualnog ponašanja, kada se cijeli život vrti oko traženja i uspostavljanja seksualnih kontakata. Prema literaturi, takvih je slučajeva u svijetu oko tri posto. Ti ljudi jako pate i mogu razviti druge parafilije. Takvi se ljudi liječe antidepresivima ili drugim terapijama koje kao nuspojavu imaju smanjenje spolne želje, no to je iznimno rijetko“, objašnjava Dubravka Gladoić Håkansson.
