Intervju: Booka Shade - Ne, nije zbogom

Prošlo je deset godina otkako su objavili svoj revolucionarni album Movements. Što osjećaš?
Prošle smo godine zapravo slavili Pokrete, album je izašao na jesen. U isto vrijeme imali smo dosta velikih nastupa, uključujući i Sonar festival u Barceloni. Bilo je to apsolutno sjajno iskustvo, ljudi su nam već dugo govorili da ponovno izdamo ovaj album jer im stvarno puno znači. Pjesme s ovog albuma još uvijek nailaze na pozitivne reakcije. Sagledali smo sve što smo napravili u ovih deset godina i napravili svojevrsnu refleksiju. Glazbe se nismo dotakli, album nam je i dalje aktualan takav kakav jest. Istina je da su napravljeni neki vrlo, vrlo dobri remixevi. Čini se da smo zatvorili jedno poglavlje, deset godina se bavimo ovim žanrom glazbe, vrijeme je za promjenu.

Kad već govorimo o promjenama, najnoviji album Galvany Streeta na neki način završava vašu ljubavnu vezu s techno glazbom.
Željeli smo ovo učiniti dugo vremena. Ali to ne znači da više nećemo svirati ili producirati techno glazbu. To je svojevrsni eksperiment koji smo radili zajedno s Craigom Walkerom (op. p. bivši pjevač benda Archive). Uvijek smo željeli stvoriti album zajedno s glazbenim piscem kojeg više privlači pisanje pjesme, prave pjesme, a ne samo techno zvuka. Stoga je to za nas prirodan razvoj. Upoznali smo Craiga u studiju prije godinu i pol i počeli smo stvarati, ali naša namjera u početku nije bila napraviti album, to je došlo samo od sebe. Nismo rekli zbogom tehnu, samo smo htjeli nešto drugačije. I to smo učinili s ulicom Galvany.

Tako se Galvany Street rodila zaista spontano...
Tako je, nismo ništa planirali. Htjeli smo manje "bookshade" zvuk, nešto potpuno drugačije. Kad smo vidjeli što Craig radi kako bi svoje tekstove učinio malo mračnijim, prirodno smo krenuli u tom smjeru. I kad smo u nekom trenutku vidjeli što je nastalo, imali smo album. Naravno, nastalo je nekoliko pjesama, ali odlučili smo se samo za ovih deset. Što reći, prešli smo na tamnu stranu. (smijeh)

Pa, ne izgledaš mi tako mračno. Ali ja vam vjerujem da je ovaj album bio neizbježan. Već je pjesma Charlotte iz 2008. imala nešto više mraka...
Istina je, zato Charlotte nakon dugo vremena ponovno igra. Jer jednostavno pristaje. Kao što smo već rekli, razvoj je bio doista prirodan. Imali smo samo dva pravila: nismo htjeli zvučati isto kao na albumu EVE i nismo htjeli zvučati tech/house. Čak je i samo stvaranje albuma bilo jednostavno i nije kao kod EVE-a, gdje smo prošli dug i vrlo bolan proces.

ČITAJ VIŠE: INTERVJU: TRENTEMØLLER – GLAZBENI VIZIONAR ČVRSTO STOJI NA ZEMLJI

Kakve su reakcije vaših najvećih pratitelja?
Kažu da ih podsjeća na naš prvijenac, Memento. Tamo smo eksperimentirali s glazbom i imali mračniji zvuk.

Na albumu je svoj doprinos dao i Mark Plati, glazbeni producent i veteran koji je između ostalih radio s Davidom Bowiejem, Princeom, Lou Reedom, The Cure... Je li i to razlog tako drugačijeg zvuka?
Marka smo upoznali preko Craiga, potom su uslijedili razgovori preko Skypea. Što reći, tipična američka pozitiva. Dodao je nešto od vlastitog stila miksanja pjesmama na kojima je radio. I jako nam se svidio njegov rad. To nam je također bila lijepa promjena, jer se inače uvijek sami miješamo, sve radimo sami, a to smo ovim albumom htjeli promijeniti. Ovaj posljednji korak u stvaranju, koji može biti vrlo bolan. Prije nego što pjesma bude stvarno gotova, mogu proći tjedni, mjeseci, a nama je to nevjerojatno nervozno.

Inače, Plati nije jedini koji surađuje s raznim zvučnim imenima u svijetu glazbe. Vas dvoje ste i na prošlom albumu surađivali s poznatim zvijezdama. Već spomenuti Craig, zatim član islandskog benda GusGus, Urður. Kako su ih uhvatili?
GusGus i ja smo se upoznali prije suradnje s Urðurom, ali Urðura nismo osobno upoznali do same suradnje. Craig ima svoj studio u istoj zgradi kao i mi. Iz Dublina se preselio u Berlin. Oni su nas upoznali i tu se rodila ova suradnja.

Pitanje koje jednostavno moram postaviti. Kako je svirati s legendama poput Depeche Modea? Već su imali tu priliku.
(Smijeh). Bilo je to super iskustvo. Igrali smo s njima dva puta, jednom u Berlinu i jednom u Tel Avivu. I sami smo među njihovim fanovima, oni su također jedan od razloga zašto smo se počeli baviti glazbom. Bili su jako fini, cijela njihova ekipa. Imali smo problem s našom "mašinerijom" u Tel Avivu, nedostajao je jedan mali, ali ključni dio opreme i odmah su bili spremni pomoći. Tijekom našeg nastupa u Tel Avivu, moja supruga (supruga ap. Arna) stajala je pokraj pozornice i imala je sreću vidjeti iza pozornice gdje je mogla gledati polugolog Davea Gahana. Mislim da možete zamisliti gdje je bila njezina pozornost. (smijeh)

Pa, znam gdje bi moj bio. (smijeh) Vratimo se tvojoj glazbi, kakav je tvoj stav prema današnjoj techno sceni i DJ-ima? Smatrate li se dijelom berlinske techno scene?
Vezani smo za Berlin, gdje smo između ostalog osnovali svoju etiketu Get Physical, ali nikada se nismo smatrali "berlinskim bendom". Počeli smo u Frankfurtu, selili se po svijetu, a također ne predstavljamo tipičan berlinski zvuk. Vidimo se kao Europljani, ako se to tako može nazvati. Nismo vezani uz jedan grad jer se zaista stalno selimo. Ali naravno da smo dio DJ scene gdje imamo studio, koji je u centru Berlina, uvijek iznova susrećemo druge DJ-e i producente, poput Martina Eyerera, tako da smo uvijek u tijeku s onim što se događa . Ali više ne idemo tako često u klubove u Berlinu.

Što nosi budućnost? Nastavljate li spontano?
Trenutačno je u tijeku turneja na kojoj zajedno s Craigom predstavljamo novi album te festivalsko ljeto na kojem ćemo se predstaviti. Također već radimo na novim materijalima, što bi mogla biti nova Yaruba, s kojom bi se mogla vratiti u klubove.