Ekstremna nervoza i nesanica. Tako bih mogao opisati posljednje dane prije intervjua. Ovo će biti moj prvi intervju uživo sa zvijezdom međunarodne slave, koju apsolutno obožavam. Srce se slama, um je u tisuću i jednom okretu. A onda 'puf'. Sva nervoza splasne kad napokon uživo upoznam Andersa Trentemøllera. Skroman čovjek, nasmijan i dobre naravi, vrlo pričljiv i tako vrlo prizeman. Bingo. Nakon prvog pomalo nezgodnog pitanja (znate, mi navijači uvijek ostanemo bez riječi), razgovor teče kao podmazan i sve sam svjesnija da razgovaram s pravim vizionarom.
Anderse, negdje sam pročitao da ti je puno lakše stvarati mračnu, melankoličnu glazbu, a da ti je veći izazov njezina suprotnost - vesela, vesela glazba. Zašto, gdje je razlog?
Meni nikad nije najlakše stvarati glazbu ili album koji će prvenstveno mene zadovoljiti. Melankolična, mračnija glazba ima više slojeva, ima puno više emocija s kojima se mogu povezati. Za mene ima i terapeutsku vrijednost jer mi pisanje glazbe pomaže da izrazim određene emocije koje inače ne mogu. I dok se stvaranje mračnog, melankoličnog albuma čini dodatnim poslom, ujedno predstavlja i olakšanje. Zdravo je suočiti se s emocijama.
A gdje se u svoj toj bujici emocija nalazi vaš novi album Fixion?
Fixion je prirodni nastavak mog prvog albuma (op. a. The Last Resort) i mislim da je to moj najbolji album. Pa, to je i zato što najbolje odražava moj sadašnji život, točku na kojoj sam. Između ostalog, na ovom albumu koristim elemente glazbe i estetike s kojima sam odrastao, ali opet nisam htio da album zvuči previše nostalgično. Htio sam da album gleda u budućnost, a opet, da bude dovoljno osoban. Da unatoč tami postoji neko svjetlo, neka nada. Recimo, traka Redefine, koja sama po sebi nije cool, ali ima okrepljujući tempo.
Na posljednjem albumu surađujete s umjetnicima i pjevačima, poput pjevačice grupe Savages Jehnny Beth. Po kojem ključu ste ih birali?
S pjevačicom Marie Fisker već sam surađivao na prošlom albumu. Njezin glas savršeno odgovara mojoj glazbi. I na ovom albumu ona bi trebala pjevati sve vokalne dionice. Ali u to vrijeme Savages me pitao bih li mogao miksati njihov novi album. Tako sam upoznala Jehnny Beth, brzo smo se povezale i ideja o samo jednoj pjevačici nestala je kao tren. Jehnny, koja me po mnogo čemu podsjeća na Marie, ima malo energičniji vokal, dok je Marie sanjivija. S Jehnnyjem sam snimio dvije pjesme u dva dana, što je relativno brzo.
Ovo je prvi put da je vaš glas bio na albumu. Što je dovelo do ovoga?
Bio je to stjecaj okolnosti. Bila je kasna noć i nisam se usudio pozvati nijednog pjevača. Pa sam odmah uskočio. Nisam dobar pjevač, ali bila je to prilično jednostavna pjesma - samo dva stiha. Pjesma je tako ostala na albumu. Po prirodi sam dosta sramežljiva, pa nemojte me krivo shvatiti, 'rolati' se pred tisućnom masom nije problem, ali mikrofon... izvođenje ove pjesme uživo bit će svakako pravi izazov. To je i razlog zašto nikada ne bih napravio komad u kojem moram pjevati do kraja.
Ponekad se pitam što je to što pokušavate stvoriti s novim albumom. Kakav je vaš kreativni proces? Slušajući vašu glazbu često imam osjećaj da putujem kroz različite (emotivne) krajolike.
Glazbu uglavnom stvaram za sebe. Kad je pišem, nikad ne mislim da ću je ikada predstaviti široj javnosti. Teško je to opisati, ali ako ne mogu stvarati glazbu, poludim, postanem jako nemiran. To je moj način izražavanja, ali to ne znači da ponekad nije iscrpljujući. Glazba je snaga koja me tjera naprijed i ne želim granice. Ne želim da mi itko govori kakva bi moja glazba trebala biti, kakve bi emocije trebala izražavati i zbog toga se moja glazba često osjeća kao svojevrsno putovanje. Različita raspoloženja, različite atmosfere, različite emocije... To je ujedno i najčešća kritika. Previše stilova, ljudi ne mogu staviti moju glazbu u nekakvu kutiju - elektronska je to glazba ili indie. Ali ne zamaram se time. Glazbu stvaram iz sebe i zato imam svoju etiketu. Nema šefova iznad mene koji mi diktiraju što je to što trebam kreirati ovaj put. Čak i ako se na kraju dana album ne prodaje onako kako biste željeli, ništa se ne događa. Ne stvaram glazbu za novac. Ovo je moje dijete i nosit ću ga pred publiku bezbroj puta, tako da mora zvučati dobro i mora mi se svidjeti.
ČITAJ VIŠE: Intervju - Loui Ferry: Iza svake uspješne frizure... stoji Loui!
Što je s vizualnom slikom? Čuva li je i dalje modni dizajner koji vam je bio i bubnjar?
Za naslovnicu albuma Fixion i zadnja tri spota zaslužan je švedski umjetnik Andreas Emenius koji priprema pozornicu. Sviđa mi se što imamo neku vrstu vizualne slike glazbe, nešto što ide uz nju, ali ne krade svjetla reflektora. I dalje želim da glazba bude u fokusu, a uostalom pet izvođača na pozornici, to je sasvim dovoljna 'akcija'. Prečesto se izgubimo u nekim vizualnim slikama, a glazbu uopće ne čujemo. Isto je i s glazbenim spotovima koje, da budem iskrena, baš i ne volim.
Vaša glazba ima određenu filmsku kvalitetu. Crpite li inspiraciju i iz filmova? Razumijem da ste veliki obožavatelj Davida Lyncha...
To je istina. Prilično smiješno, zapravo... Filmovi mi baš i nisu inspiracija. Ako ih koristim, koristim ih podsvjesno. O vizualnom razmišljam nakon što je glazba gotova. Ljudi bi trebali samo zatvoriti oči i pustiti glazbu. Pritom bi mogli stvoriti vlastitu sliku o glazbi i prepustiti se odvođenju tamo gdje ih glazba vodi. Shvaćam koliko su glazbeni spotovi važni i naposljetku želim biti dio toga, jer glazbeni spotovi mogu biti umjetnost sami po sebi, a ne samo nešto što stvarate uz glazbu.
Imate li ikad tremu prije nastupa? Kažete da ste sramežljivi...
Ja sam. Da sada moram ići na obiteljsku večeru i reći nešto pred deset ljudi, propao bih u zemlju. Druga je priča nastup pred stotinama ljudi. To me na neki način pali, volim pokazati svoju glazbu jer sam ponosan na nju. Naravno da sam malo nervozan, ali spreman sam se suočiti s tim. Volim pozvati slušatelje svoje glazbe u svoj svijet i podijeliti svoj rad s njima.
Ostavimo li glazbu malo po strani, što vas još u životu poboljšava, koje su vaše strasti?
Jedna od mojih strasti su filmovi. Kad sam bio mlađi, želio sam biti snimatelj. Pa da se ne bavim glazbom, vjerojatno bih se bavio filmovima. Inače se volim opustiti, uživati u trenutku, družiti se s prijateljima na piću... Zapravo sam sasvim normalna. (smijeh) Nedavno sam kupio kameru i počeo snimati, ali potpuno za sebe. Ako iz ovoga ispadne nešto više, hoće, a ako ne, i to je dobro.
Mislim (a vaši obožavatelji će sad kimati glavom) da ste vrlo uspješni na svom putu. Znate li već kamo vas ovo vodi?
To je, uf... Nisam ni blizu gotov, moram još puno naučiti. Tek sam počeo istraživati glazbu. Izazov je da ću jednog dana biti dovoljno dobar da svoje ideje pretvorim u djela. Mislim da nikad ne dođeš do cilja, uvijek ga pomičeš, želiš postići više, istraživati nove stvari... Ja sam kao malo dijete u trgovini igračaka. Ali mogu uzeti ovo i to, što kažeš na ovo? Bezbrojne su mogućnosti u glazbi. Jako sam samokritičan i to me drži.
INFOMAT //
Anders Trentemøller kultni je danski multiinstrumentalist i glazbeni producent koji se proslavio u svijetu elektroničke glazbe svojim debitantskim albumom The Last Resort (2006.). Uslijedili su albumi Into the Great Wide Yonder (2010.) i Lost (2013.), na kojima je genijalni tekstopisac spojio svijet ambijenta, dub techna i alternative odnosno indie popa/rocka. Posljednji album Fixon objavljen je prošlog rujna i odražava sazrijevanje Trentemøllerovog glazbenog stvaralaštva, razapetog između elektroničke i indie sfere, između futurističke glazbene produkcije i melankolične retro atmosfere osamdesetih.
