Kako počinje vaš dan? kada ustaješ Koje su vaše prve misli? Kada ću ustati? Obično ne prije nego što se probudim (smijeh)... Jednostavno imam tu zdravu naviku. Volim otići odmah ujutro na cappuccino i brioche u neki lijepi bar na moru i si
Kako počinje vaš dan? kada ustaješ Koje su vaše prve misli?
Kada ću ustati? Obično ne prije nego što se probudim (smijeh)… Jednostavno imam tu zdravu naviku. Volim otići ujutro na cappuccino i brioche u neki fini bar na moru i odvojiti vrijeme za sebe kako bih kušala, razmišljala, krojila dan i raspoloženje. Krivo sam rekao, zar ne (smijeh)? Trebam li reći da čim se probudim radim jogu i meditiram? Pa i ja to radim, ali u principu nisam jutarnji tip.
Vaš način života nekada je bio sasvim drugačiji nego sada...
Nije bio toliko drugačiji, ne, samo izvana. Vanjski oblik se uvijek mijenja, na ovaj ili onaj način. Ali lijepo je kada se osvrnete unatrag i vidite kako su neke stvari za koje ste nekada mislili da su apsolutno neizvedive, nemoguće i da se niste usudili izbjeći, postale dio vaše svakodnevice. Na primjer, bio sam apsolutna nula u teretani, pušeći dvije kutije dnevno. Imao sam veliko ograničenje. Danas ne mogu zamisliti da sport ne bi bio dio moje svakodnevice. A cigarete, pravi užas (smijeh)!
Pa za vas vrijedi pravilo da promjena u glavi donosi i promjenu izvana?
Ono što imamo unutra uvijek izađe van ako to dopustimo. Mnogo toga još ne znam, ali jedno je sigurno: čovjek može apsolutno sve, svaki čovjek! Ali prije nego što postanete nešto, morate to biti. To je sva tajna. Morate to biti u svom unutarnjem svijetu da biste to mogli ostvariti u vanjskom svijetu. Trebate li za ovo um jogija ili genija? Ja ne mislim tako. Sve što trebate je hrabrost. To je sve. Ponekad ga imaš, ponekad nemaš...
Kada ste se počeli baviti jogom i koliko dugo je podučavate?
Jogom i sličnim stvarima bavim se od svoje šesnaeste godine, a počela sam to učiti prije nekih osam godina.
Razvili ste vlastiti stil joge koji sadrži dinamiku, disanje i jako se razlikuje od klasičnog pristupa koji je većini poznat.
Mogu reći da imam "životnu klaustrofobiju", ne volim da me se oblikuje, stiska, dirigira ili kontrolira, ne mogu disati, ali stvarno! A ovo je znak koji mi govori: ukalupio si se, stao si, nastavi! Zato je stil joge koji podučavam moj stil. Krenula sam s klasičnom Hatha Yogom i prirodno je prilagodila svojim potrebama i vizijama. Tai Chijem se bavim dugi niz godina i taj element je također prisutan, kao i elementi raznih plesova.
Koji je smisao vaše vježbe i kome je namijenjena?
Moj stil je oblik Vinyasa Yoge, pa sam ga nazvao Power Flow Yoga. Hatha je snaga ili sila, a Vinyasa je kontinuirano, fluidno kretanje, protok... Položaji se prelijevaju jedan u drugi fluidnim prijelazima u skladu s dahom i kretanjem energije. Budući da je ovaj oblik joge vrlo fizički i dinamičan, posebno je pogodan za one koji žele ojačati i oblikovati svoje tijelo, izgubiti kilograme i dobiti na fleksibilnosti. Također je za one koji vole ples i pokret. Neki misle da je joga relaksacija, kao neki oblik autogenog treninga, pa dođu na prvi sat s dekicom očekujući da će konačno moći neometano ležati sat i pol... Moram ih razočarati s velikim zadovoljstvom. (smijeh).
Koja je vaša vizija u tom području, u kojem smjeru ga razvijate?
Samo si ne pravim nepotrebne probleme. Ako mi se nešto sviđa i ako mislim da mi pristaje, da je u skladu s ostalim elementima, ja to koristim. Nije me briga odakle dolazi ili smijem li to učiniti. Zaključak je da volim imati tu slobodu. Osim toga, čini se da se to sviđa i drugim ljudima, što je uvijek lijep osjećaj. Ove sam godine uvela i Tribal yogu koja je još dinamičnija i skakutavija, s elementima orijentalnog plesa i ritmom bubnjanja uživo...
Drugi važan dio vas je vaša ljubav prema glazbi. Mogao bih vas opisati kao multipraktika u ovom području. Svirate bubnjeve, gitaru, violinu, harmoniku i jako dobro pjevate. Jeste li samouki glazbenik?
Gledajte, ja nisam glazbenik. Ne znam baš dobro svirati nijedan instrument, nemam nikakvu školu i nisam baš dobar u tim malim crnim točkicama, ali to me nikad nije spriječilo. Još u školi sam bio jedino dijete u povijesti naše škole koje nije smjelo pjevati u školskom zboru, ali ja sam jako želio pjevati "Jugoslaviju" (smijeh)... Ali znate kako je: ako ne ide ovim putem, ide drugim putem, poput Simpsona, gdje epizoda počinje negdje, a onda čak ni ne shvatite da ide negdje drugdje. Sada pjevam i čak kažu da dobro pjevam. Nije bitno, bitno je da uživam. Na ovaj ili onaj način bavim se glazbom više od dvadeset godina, od metala na početku, glazbe za kazalište, etno, elektronske, gypsy...
Koji instrument preferirate i zašto? Kakav vam to izraz daje?
Uglavnom, moj prvi instrument je bila gitara, ali nikako se nisam mogao poistovjetiti s tim instrumentom i postati pravi gitarist, pa samim tim i nisam puno napredovao. Sada mi je puno ugodnije svirati bubnjeve i pjevati, jer je to puno izravnije, manje kroz mentalni filter, pa me više uzemljuje i čisti.
I vaša treća strast su knjige. Koju upravo čitate?
Nije stvar u strasti, ja nisam takva osoba (smijeh). Ali imam puno ljubavi. Jedna od takvih je svakako čitanje. Pročitao sam hrpu knjiga. Knjige koje me opuštaju, stimuliraju i otvaraju… znanstvena fantastika, kvantna fizika, misteriji, povijest – službena i neslužbena. Iz hrpe knjiga koje trenutno čitam mogu izvući Lynne Mc Taggart The Intention Experiment – The Influence of Thought on Matter i Sophie Kinsella The Secret Dreamworld of a Shopaholic – ova knjiga je brak!
Ako prizemljimo natrag. Gdje se najradije okrenete – jedete li kad vam počne kruliti želudac?
Ovdje mi je hrana jako bitna. Radije sama kuham, primjerice couscous s povrćem, falafel, tofu sa sezamom... Inače u Kopru idem u storiju na najbolju pizzu i u Kapitaniju na čokoladni brioche. To će mi sigurno garantirati jednu "rundu" gratis u spomenutim lokalima (smijeh).
