Vrijeme je u ovim modernim vremenima glavni razlog ili isprika da veze niti ne započinju niti završavaju. S vremenom ljudi postaju duhovi prošlih priča.
Stalno koristimo riječ vrijeme i stalno je čujemo. Što je zapravo dobar provod?
Vrijeme je uvijek neuredno. Vrijeme je uvijek nesavršeno. Vrijeme je nedosljedno. Neće uvijek biti dobro, niti će uvijek biti loše.
Možda ne postoji krivo vrijeme, možda samo krivi ljudi.
Vrijeme možemo koristiti kao izgovor kada nismo sigurni u svoje osjećaje ili kada ne želimo nastaviti priču s nekim, a željeli bismo bezbolan kraj priče.
A možda koristimo vrijeme kada se bojimo suočiti sa sobom, svojim osjećajima i pustiti drugu osobu u svoj život? Ili dopustiti da nas netko vidi onakvima kakvi zapravo jesmo, ono što smo pokušali sakriti od svijeta.
Neki ljudi cijene vrijeme i ne traže isprike.
Ne čekaju pravo vrijeme, već se prepuste kada upoznaju osobu koja im se sviđa. Osoba koja ih tjera da ponovno vjeruju, ponovno vjeruju i polako ponovno vole.
Oni to znaju uvjeti nikada neće biti savršeni, upoznati nekoga ili biti u vezi jer uvijek će postojati nešto što nije savršeno, ali također znaju da uvijek postoji način da veza funkcionira. Uvijek postoji način da se pronađe ravnoteža. Uvijek je vrijeme da se nađemo na pola puta. Za kompromis.
Zbog takvih osoba osjećate da je vrijeme nebitno kada ste vi u pitanju.
Jer kada vam netko kaže da je trenutak pogrešan, ono što zapravo govori jest da niste prava osoba za njega, da se ne želi truditi. To znači da njihov put ide u drugom smjeru od vašeg. Odustaju prije nego što i pokušaju.
Možda ne postoji krivo vrijeme, samo krivi ljudi koji se ne žele potruditi da bude pravo vrijeme.
