Obično fotografije koje uhvatimo dok se vozimo vlakom smrti nisu one koje rado pokazujemo. U svakom slučaju lijepa su uspomena, a zbog grimasa i neobičnih gesta (tipične poze) alat su za vježbanje mišića za smijanje. Tada smo jednostavno prezauzeti borbom sa strahom i adrenalinom. Ali ne svi. Nekima vožnja vlakom smrti služi za svakodnevne stvari, ali i za nešto tako posebno poput prosidbe.
Mi ljudi smo smiješni. Iako ih je mnogo bitke vlakova smrti, izvana prkose strahu i hrabro stanu na početak dugog reda u lunaparkovima (reku, ako mogu...). Ali kad se topi pred njima, isto se topi hrabrost. No svoju pogrešku zapravo shvate tek kad se nađu u kandžama sjedala i vlak krene polako, kad začuju klokot pod nogama i kad vagon strmo se penje.
ČITAJ VIŠE: Najluđi američki vlakovi smrti
Također raste izravno proporcionalno s visinom otkucaji srca. A onda,... trenutak "bestežinskog stanja", nakon kojeg brzo slijedi ono osjećaj škakljanja u želucu. Jayyyyyyyyyyyyyyyyy. Tada više ne mogu skrivati strah i fotoaparat skida ono na skrovito mjesto herojska maska od vremena čekanja. Ali to ne vrijedi za sve, neki ljudi stvarno uživaju u adrenalinskoj vožnji, kvragu, za neke je vožnja vlakom kao mirna vožnja gradskim automobilom. Pa ipak, tko bi rekao da se ovako odvija smrt u vlakovima obične stvari, poput brijanja, igranja šaha, čitanja novina, objedovanja, pljačke itd.
