Znao sam da sam te prebolio kad sam prestao čekati da se vratiš.
Prestao sam zamišljati tisuće načina na koje ćemo se opet sresti i pasti ti u zagrljaj. Prestao sam vjerovati da je sve što trebam prilika da se promijenim. Prestao sam misliti da postoji i najmanja mogućnost da ispravimo sve naše nesporazume. Prvi put sam jasno vidio da nema šanse da nastavim. Nismo bili jedno, nego svatko s druge planete.
Istina je da više ne pripadamo zajedno. Od onog kobnog dana kada si odlučio otići iz mog života, kada sam te najviše trebao. Stvarno sam te trebao.
Ne pripadamo više zajedno, otkad smo se prestali truditi jedno za drugo. Nismo se udaljili preko noći. Rastavljale su nas neizgovorene riječi i tiha daljina. Nevidljiva pukotina u našem naizgled besprijekornom odnosu koja se na kraju pokazala našom propašću. Tišina i nedostatak komunikacije doveli su nas u stanje neizbježnog kolapsa.
Nisam tražio puno. Sve što sam želio je iskrenost i transparentnost bez laži i prijevara. Sve što sam željela bio je netko tko će se prema meni odnositi s ljubavlju, brigom i poštovanjem. Netko tko bi me stavio na prvo mjesto jer sam mu važna. Netko tko nikada, baš nikada ne bi odustao od naše veze koliko god teško bilo. Netko tko cijeni moju vrijednost i cijeni osobu kakva jesam bez potrebe da me mijenja.
Ne mogu biti idealna osoba koju ste tražili. Možda sam bio u krivu misleći da ljubav može pobijediti sve i da zaslužujemo drugu priliku. Kad smo pokušali ponovno, shvatila sam da je naša veza već gotova.
Bili smo uhvaćeni u neispunjena očekivanja i rastuću ogorčenost. Ironično je da je odnos koji nam je nekoć donosio toliko radosti postao uzrok naše patnje.
Polako sam shvaćala da sam točno tamo gdje trebam biti. Nemam želju pronaći drugog partnera, ne još. Ne želim se pitati što sam mogao učiniti drugačije da naši putevi vode jedno do drugoga.
Spremna sam za sebe i svoj život bez tebe.
