Je li vaš studijski boravak u Ljubljani trajao dulje od očekivanog zbog brojnih hobija? U životu u kojem je sve predviđeno, pa i ono nepredviđeno, teško je reći da je produženi boravak u Ljubljani (čitaj: vrijeme studiranja) posljedica stvari koje...
Je li vaš studijski boravak u Ljubljani trajao dulje od očekivanog zbog brojnih hobija?
U životu u kojem je sve predviđeno, pa i ono što nije predviđeno, teško je reći da je produženi boravak u Ljubljani (čitaj: studij) bio nepredviđen zbog stvari koje ispunjavaju moj život. Drži, međutim, da je to trajalo oko godinu i pol duže nego što je studijskim programom predviđeno. Fakultet i danas stoji, ali vjetar staje, snijeg se topi, ideje i koncerti bježe... Kako danas spajate svoje hobije s tako ozbiljnim i odgovornim poslom?
Srećom, ne radim u tvornici gdje moram pečatirati karticu u 8:00 i 16:30. No, istina je da je ponekad zbog hitnih zadataka potrebno jednostavno pustiti određenu stvar. Ne može se sve odjednom pa se ponekad kolebam između raznih hobija, ali ako postoji prilika, surfanje svakako pobjeđuje. I po pitanju godišnjeg odmora moguće je lijepo se dogovoriti i uskladiti sa šefom, što u konačnici pomaže da se lakše usklađuju termini.
Živite različitim stilovima života. Dakle, imate tri različita ormara?
Najmanje tri, zapravo, ako uračunate ronilačko odijelo za surfanje.
Također ste pjevač grupe Curse of Instinct. Kako ste dospjeli u bend? Je li to način da oslobodite svoju energiju i izrazite svoje osjećaje?
Od osnovne škole uključena sam u razne grupe. Curse of Instinct postoji već dobrih osam godina s jednostavnim razlogom stvaranja glazbe koju volite i za vlastito zadovoljstvo. Naravno, i ovdje je riječ o oslobađanju energije, ali ujedno i o njezinom primanju, izražavanju emocija, mišljenja, pogleda na svijet, sklapanju prijateljstava i upoznavanju "prirode i društva".
Kada i gdje ste prvi put došli u kontakt sa snowboardom?
Sestra i ja smo 1992. gledale granični film Critical Condition na Eurosportu s najvećim legendama tadašnjeg snowboarding svijeta. Onda je Djed Mraz malo poranio s novom daskom u košari - bila je to "Luda banana", koja je sve samo ne prikladna daska za učenje, ali dovoljno da se navučete na ovaj sport. Od tada se mnogo toga dogodilo u ovoj vezi. Kroz ukrcaj sam upoznao puno prijatelja. Naravno, moram istaknuti i radost pobjeda u raznim utakmicama, tugu zbog poraza, ali i ozljeda i operacija, a posljednjih godina posebno učenje mladih freestylera.
Tijekom zime sve vikende provodite na Pohorju kao instruktor snowboarda. Uz tako stresan posao, kako još pronaći strpljenja za rad s djecom?
Da me to ne čini sretnom, sigurno to ne bih radio. Uživam gledati klince kako napreduju u vožnji, uče nove trikove, ali na kraju krajeva, i ja sam još uvijek klinac (barem u duši) pa se s njima jako dobro razumijem (smijeh).
Kad učiš, želiš li i sam imati djecu ili svoju ljubav prema snowboardu samo prenosiš na druge?
Ne, nisam tako daleko. Radi se jednostavno o uživanju u sportu i gledanju djece koja su također oduševljena snowboardom i uživaju u njemu.
Slično pitanje: kako ste naučili o jedrenju na dasci? Predstavlja li vam to hranu za dušu ili još jednu obavezu?
Za to su "krivi" moji strahovi jer smo se sestra i ja kao djeca prevozili na leđima dasaka i čim sam uspio podići jedro (bilo je to nekako u prvom razredu osnovne škole), zaplovio sam na sam. Mislim da već imam dovoljno obaveza i čim bi mi jedrenje na dasci postalo obveza, sigurno to više ne bih radio. Naravno, malo je vjerojatno da će se to dogoditi. Hrana za dušu - zanimljiva parabola. Vjerojatno bih umro od gladi gledajući prošlu sezonu, pa se nadam da mi od ove godine želudac neće previše kruliti (smijeh).
Kao strastveni windsurfer, uvijek ste puno putovali. Gdje te možemo sresti na vodi?
Ne putujem baš puno – barem ne onoliko koliko bih želio. Ponekad smo se, uglavnom iz financijskih razloga, vozili do obližnjih "spotova" na slovenskoj i hrvatskoj obali te na Neusiedlersee kod Beča. Sada, ako je moguće, letim i na Kanarske otoke, Grčku, Karibe. Naravno, ne treba zanemariti ni lokalnu šljunčaru u Hočama, odnosno Šodrcu kako ga mi zovemo.
Mnogi bi vas opisali kao neobičnog nomada. Kako uspijevate sve to spojiti? Morate li se nečega odreći zbog svih zanimljivih aktivnosti?
Posebno se odričem gledanja španjolskih serija...hehe, razumiješ me. Inače se stvari jednostavno poklope. Teško je planirati unaprijed, pa se prepustiš i vidiš što će se dogoditi – ako je na moru vjetrovito, sjedneš u auto i odeš na more; ako imaš koncert ili turneju, sjedneš u kombi i ideš gdje god treba; kad moraš ići na posao, moraš ići na posao; kad imaš probe benda, ideš na probe; ako si kod kuće i lijepo je vrijeme, ideš na bicikl, snowboard, penjanje..., ali istina je da prečesto nemaš vremena ni za što drugo, pogotovo ako želiš djevojku viđati onoliko često koliko moguće ili izaći s prijateljima na piće, u kino ili provesti mirnu nedjelju s najdražima.
Kad nađeš vremena, gdje odvedeš djevojku na finu večeru?
Ovisi i o njoj. Ako je neka posebna prilika, moj glas ide kineskom restoranu, ali ne preko obiteljske pizze na nekom molu nakon dobre "surfarije".
Gdje vas put vodi ako ništa od navedenog nije na vašem rasporedu?
Često vozim bicikl po Pohorju i okolnim brdima, odnedavno sam opet počeo slobodno penjati i ako me netko povede, put me odvede na neki prirodni ili umjetni zid.
Kako će se vaše obveze odvijati u sljedeća dva mjeseca? Čeka li vas važan tretman, kada završava boarder sezona, kada počinje sezona surfanja? Gdje te možemo vidjeti s bendom?
Sigurno ću biti na poslu tijekom tjedna i raditi sve što uz to ide. Što se granične sezone tiče, ona će završiti jadno prije nego što se očekivalo, ako se ne digne još malo prašine. Mogao bih polako početi surfati, obično sezona praktički uopće nije završila, ali ove godine radim najdužu pauzu u surfanju nakon dugo vremena. Kraj veljače odn Idem negdje na toplo na dva tjedna početkom ožujka, ali još ne znam točno gdje. Bend i ja trenutno radimo na novom materijalu za sljedeći album, tako da krajem ožujka krećemo s koncertima u našoj bližoj i široj domovini (Slovenija i EU). Negdje između, ponovno ću se tetovirati, nadam se i penjanju, možda studijskom snimanju, piću sa što više prijatelja ili čak odlasku u kino.
