"Što je usamljenost? To je kao osjećaj da stojite na obali i gledate kako se moćno nebo spaja s beskrajnim oceanom." - Haruki Murakami
Sjedeći kraj prozora, čini joj se da se sav teret svijeta sručio na njena ramena. Uzima slušalicu i čita poruke. Razočarana, spusti ga. Nitko je nikad ne pita je li dobro. Tužno gleda kroz prozor.
Uvijek provjerava ljude, ali čini se da nitko nikad ne razmišlja o tome da bi joj u nekom trenutku mogla zatrebati pomoć. Čini se tako snažnom jer je uvijek tu za ljude kada je trebaju.
Ali duboko u sebi ona se raspada i čini joj se da je nitko i ne primjećuje. Potrebna joj je pomoć, ali nigdje nema nikoga da joj je pruži.
Ne odgovara tako često na poruke koje dobiva. Ostaje kod kuće. Njezin se život seli u samoću, sve dok sve što radi nije "mučati" svaki dan na posao i natrag. Ljudi kažu da im nedostaje, da je nisu vidjeli godinama i da više nije aktivna na internetu kao prije, ali nitko je ne pita je li dobro.
Pita se što je pogriješila. Pita se zašto nitko ne mari za nju. Zašto ljudi koje je provjeravala u prošlosti, kada ih je nalazila tihe i tužne, ne mogu vidjeti njezinu bol?
Svakim danom se osjeća sve usamljenije. Zidovi oko nje se zatvaraju.
Mislila je da je njezinim prijateljima stalo do nje. Zašto su je ostavili? U sebi zna da im je stalo, ali... Sve ga je teže u to uvjeriti.
Nitko je nikad ne pita je li dobro.Njezine misli postaju sve negativnije i ona im sve više vjeruje. Polako postaje ljuska sama za sebe. Tračak svjetla na kraju tunela počinje blijedjeti dok on gubi nadu.
Duboko u sebi zna zašto je nitko ne pita kako je. On zna zašto nikoga nije briga kako je on. Nije da ih nije briga, ali budući da su je označili kao snažnu osobu, pretpostavljaju da se sama može nositi sa svim problemima s kojima se suočava. Potpuno zanemaruju činjenicu da i "jaki" ljudi trebaju pomoć.
Sve njezine provjere ljudi uvjeravale su ih da sve drži pod kontrolom, da nema potrebe da joj ikad treba pomoć. Svi samo pretpostavljaju da je to u redu. Oni kažu: ” Ona, ona više nije. Ona je jaka. Sve može sama. Tko drugi nego ona.”
U međuvremenu, dani postaju tamniji, a ona slabija.
Svatko ponekad treba pomoć. Nije uvijek lako biti na raspolaganju ljudima kada im je potrebna ruka da drže glavu iznad vode. Još je teže kada se utapaš i nema nikoga da ti pomogne. Provjerite svoje prijatelje, čak i one za koje mislite da su jaki, da im nikada neće trebati vaša pomoć. Nikad ne znaš ako ne pitaš, zar ne?
