Svjetsko nogometno prvenstvo stvara toliko različitih priča svaki dan da je ponekad teško pronaći onu najsmješniju, najtužniju i najšokantniju. Oni su kao stvari u ženskoj torbici, znamo da ih ima, ali teško ih je pronaći. I to je upravo ono što smo pronašli.
Čak i ako ste propustili direktorov dio verzija (čitaj priču svjedoka), ovi će komadi biti dobri kao komadić čokolade. Čak i ako niste pojeli cijelog, konzumirali ste svu njegovu kvalitetu, a tako će biti i s ovim dijelovima priče. Njezina crème de la crème.
Kad se zabrana seksa izjalovila
Dosta reprezentacija bilo je tu za vrijeme Svjetskog prvenstva zabranjeno prepuštanje tjelesnim užicima, s ciljem da budu fokusirani isključivo na igru na nogometnom travnjaku, a ne na igru između listova. Zabrana seksa s izuzetkom Kostarika (ovaj je trajao do eliminacijskih borbi) nije baš nikome pomogao, jer tako je kako je Meksiko, Nigerija kao Bosna i Hercegovina već spakirala kofere. Zanimljivo, brazilskim nogometašima nije bio zabranjen seks, ali su im bile zabranjene orgije. Možda im zato igra nije išla i nije išla sve do četvrtfinala (kada se izbornik Scolari odlučio na drugačiji psihološki pristup) te zbog smirivanja strasti izvan terena, oproštaja od prvenstva zamalo. došao prerano. "To je ona rekla" ("To je ona rekla"). No, da su znali što ih čeka protiv Njemačke, možda bi danas radije upisali poraz od Kolumbije.
Pohlepa reprezentativaca Gane temelj je holivudskog filma
Afrika se s ovog Svjetskog prvenstva vraća s pomiješani osjećaji. S jedne strane Alžir i Nigerija, koji su prošli među 16 najboljih i pružili pristojan otpor u nokaut fazi, s druge strane Kamerun, koja se pod teretom sve više izvija postavljanje rezultata, te iznuđivački i posljedično jednako neuspješni Gana. Kući se vratila ekspresno, iako je Nijemcima istresla hlače, ali mogla je to učiniti i hitnije jer je prijetila bojkotom utakmice ako joj država prije utakmice ne isplati premije u gotovini. Morao je intervenirati i sam predsjednik, koji je probijao kraj u osiromašenoj zemlji 3 milijuna dolara i poslao ih ne na račune igrača, nego na avion za Brazil. Film vjerojatno će biti riječi o kuriru kojeg će za malo više drame 'potaknuti' neka tragična afrička priča, koji u borbi s vremenom putuje u zemlju sambe iu stadionski tunel poput grčkog vojnika Filipida donosi vijest o pobjedi Grka nad Perzijancima neposredno prije sučevog zvižduka vreće novca svojim nogometašima. I legenda je rođena.
Kada 11-metar također dobije svoje produžetke (Argentina protiv Nizozemske)
Ron Vlaar iza sebe je imao fantastičnih 120 minuta, a igra mu je još nedostajala točka na I. Ili lopticu na i, kako god želite. Kad je bilo 1 na 1 s Sergio Romero trebao samo završiti dogovor s 11-metrašem, ali je imao Argentinca čuvar mreže različite planove. I kao da produžeci utakmice nisu bili dovoljni, i ova utakmica unutar utakmice je dobila svoje. Dok se lopta odbijala od Romerovih nogu i odbijala od terena, rotacija ju je poslala natrag prema gol-liniji. Romero je bio prezauzet slavljem da bi to primijetio, ali gledateljima na stadionu i pred televizijskim ekranima, zadržao dah. Lopta je, nažalost po Nizozemca, tek pred kraj ostala bez daha (zapela je u 'kanalu'), što je značilo da je umjesto lopte na i, igra okrunjen samo s loptom na liniji. A ako postoji dvojba među navijačima je li to bio gol ili ne, ona je razjašnjena video, no nije bilo sumnje da Romero prije meča jest domaća zadaća (o čemu on svjedoči ovaj snimak gdje Argentinac gleda šalabahter analizom igračeve povijesti šuta s bijele točke). Tako smo jednim 11-metrašem 'd-ubili' dvije muve (čitaj lekciju). Prvo: ne hvalite dan prije noći, i drugo: uloga domaće zadaće nije samo za djecu zagorčavaju život.
Suarezov otvarač za boce ide kao alva u Brazilu
Nogomet i pivo jesu krave zajedno pasle, pa ne čudi što je Suarezov, pardon, jedinstveni otvarač za boce, zapeo kao i zubi Suareza Giorgia Chiellinija. Službeno je imenovan "Suarezovi zubi" ("Suarezovi zubi") i s njima možete zagristi pivsku bocu bez straha zabranjeno piti pivo Sljedeći četiri mjeseca ili preskočiti devet rundi. Ideja otvarača je nova, jer je bio prvi, upakiran privjesak za ključeve, već proizveden prošle godine u Engleskoj, koji je već svojim 'djevičanskim' ugrizom u tijelo Branislava Ivanovića a besmrtnik.
Doček igrača u domovini: od euforije do poniženja
Alžir, Grčka i Kolumbija dočekali svoje nogometaše kao svjetske prvake, kao nogometne bogove. Također Theofanis Gekasa, koji je promašio jedanaesterac koji je Grke koštao četvrtfinala, domaći su dočekali nogometni Olimp. Ljudi su preplavili ulice i barem toliko polili svoje zastupnike ponos, kako su se ulijevali na teren znoj. Bila je to sasvim druga slika u Engleska, gdje je predstavnike dočekala samo najuža rodbina. Čini se da jest kolijevka nogometa jede vlastitu djecu. Možda je pilot samo promašio domovinu.
Kolumbija je dan utakmice s Brazilom proglasila nacionalnim praznikom
Nogomet je pravi najvažnija sporedna stvar u životu, inače mu svijet s vremena na vrijeme ne bi stao. Davnih dana, dok je Engleska još bila nogometna velesila, vodila se žestoka rasprava o tome trebaju li se (važne) utakmice igrati i radnim danom. Financial Times utvrdio da je danas više od 2,5 milijardi eura težak udar na gospodarstvo, čemu svoj danak pridonose prijevremeni odlasci s posla, bolovanja i gledanje utakmice na poslu. Ako u Engleskoj još nije donesena presuda ili uzima slobodan dan na dan velike utakmice ili ne, jeste kolumbijski predsjednik nije radio sa statistikom i samo je presjekao Gordijev čvor i petak, dan utakmice s Brazilom, proglasio državnim praznikom.
Čitaj više: Gooooool!!! Koji navijači 'najglasnije' bodre svoju reprezentaciju na Facebooku?
