Vinska tradicija obitelji Simčič seže u daleku 1812. godinu. Miro Simčič, osnivač kuće Medot, tijekom svog je bogatog života bio pokretač razvoja cijele regije. Dugi niz godina bio je na čelu Zadružne vinarije Goriška brda koja je pod njegovim vodstvom doživjela pravi opći preporod. Mirin trud za dobrobit kraja i ljudi, kao i njegovo stručno znanje, vrijedna su ostavština koju danas nastavljaju njegov sin Igor i unuk Šimun. Sa Simonom smo razgovarali o pjenušcima Medot te o planovima za budućnost.
Početi. Vaša obitelj ima bogatu vinsku tradiciju koja seže u daleku 1812. godinu. Kada se i kako počela pisati povijest današnjeg brenda Medot?
Kad su mještani išli kod mog pradjeda Metoda Simčiča, govorili su: „Idemo u Medot!“ Tako se ime naše kuće sačuvalo i kad je prave vinarske korijene učvrstio djed Zvonimir Simčič – Miro. Otac se u mladosti više fokusirao na međunarodni biznis, osnovao je i visokoprofilni jedriličarski projekt Esimit Europa, a ja sam preuzeo poslove u Sloveniji, uključujući našu obiteljsku vinsku tradiciju. Prvi pjenušac po klasičnoj metodi punili smo 1987. godine, a prva boca pod brendom Medot datira iz 1992. godine.
Vaš djed Zvonimir Simčič nosio je Goriška brda u srcu i učinio mnogo za prepoznatljivost ove regije koju Slovenci rado nazivaju "slovenska Toskana". Kako vidite njegov doprinos razvoju Goriških brda? Koje njegove vrijednosti i kvalitete najviše cijenite i možda pokušavate oponašati?
Nono Miro bio je jednostavan čovjek, vezan uz zemlju obiteljskom tradicijom vinogradarstva. Svojim naprednim razmišljanjem i principijelnošću stekao je veliki ugled ne samo u lokalnoj sredini, već i među vinarima iz cijele Europe. Bio je direktor zadruge u Goriškim brdima i zahvaljujući njegovoj odlučnosti sačuvana je žuta rebula, autohtona briška sorta. U to vrijeme najviše se sadilo francuske sorte vinove loze, a zbog različitosti Zvonimir Simčič – Miro u tome je vidio priliku. Od njega sam naučio sve o vinu, marljivom radu i povezanosti s prirodom i zemljom. Važno je gledati naprijed, u budućnost, ali pritom poštivati tradiciju.
Dotaknimo se pjenušca. Zašto baš žuta rebra? Kako biste nas u par riječi uvjerili da pjenušce Medot ovog prosinca morate probati? Koji se okusi i mirisi u njima isprepliću?
Upravo zato što je žuta rebula naša autohtona sorta, od nje u našim uvjetima možemo izvući maksimum. Svi Medot pjenušci bazirani su na žutoj rebuli, što ih čini jednima od rijetkih u svijetu koji tu sortu koriste na klasičan način. Karakteristične su zlatne, žute i zelene nijanse, a okusi naših pjenušaca takvi su da ih ljudi pamte. A kako je vino umjetničko djelo, kako već reče moj nono, okus je na strani korisnika. Svatko može odabrati koji mu najviše odgovara. No, žuto rebro je s lokalne prešlo na svjetsku razinu, a trud briških vinara počinje dobivati i pozlaćena priznanja međunarodne struke. Naši pjenušci osvajaju zlatne medalje na svjetskim natjecanjima. Ove smo godine sudjelovali i na prvoj majstorskoj degustaciji, posvećenoj žutoj rebuli, gdje je trinaest briških vinara s obje strane granice predstavilo svoje rebule različitih stilova stručnjacima i utjecajnim vinskim piscima iz cijeloga svijeta.
Kako nastaju Medot pjenušci? Koji je proces kojim pjenušac iz vinograda dolazi na stol?
Pjenušci Medot proizvedeni su po klasičnoj champenoise metodi. To znači da se druga fermentacija, koja stvara poznate mjehuriće pjenušca, odvija u svakoj boci zasebno, a ne u cisternama, kao što je tipično za charmat metodu. Na imanju Medot posebnu pozornost posvećujemo berbama millésime pjenušaca koji nastaju od grožđa iz samo jedne berbe. Ako tijekom degustacije utvrdimo da je pojedinačna berba izuzetna, tada se vino puni u boce i dozrijeva u posebnu seriju pjenušavih vina Medot Millésime. Također, pjenušci Medot dozrijevaju na kvascima vrlo dugo, četiri i više godina, dok pjenušci berbe na kvascima odležavaju sedam i više godina. Uz sve to, ključna je kontrola kvalitete i okusa, u što u Medotu puno ulažemo, kako sa stajališta vinskih konzultanata koji sudjeluju, tako i s tehnološkog gledišta.
Iza nas su vremena kada se pjenušac pio samo kao aperitiv. Uz koju hranu preporučate piti Medot pjenušac?
Naši pjenušci mogu pratiti sve, od predjela do deserta. Za svaku od njih imamo stručne preporuke uz koje namirnice ide. Neki idu uz svježa jela, poput kamenica, carpaccia, neki uz plodove mora ili bijelo meso. Pjenušci mogu izuzetno skladno nadopuniti hranu.
Ove jeseni vaša je obitelj krenula na novi poslovni put. U samom srcu Goriških brda kupili ste Gredič, koji je u cijeloj Sloveniji poznat iz serije Ena žlahtna štorija. Zašto ste zapravo odlučili svoju djelatnost proširiti na kulinarstvo i hotelijerstvo?
Naša obiteljska tradicija i tradicija okućnice Medot duboko je ukorijenjena u ovaj krajolik. Želimo da se Brda i dalje razvijaju, a vjerujem da tome može pridonijeti i nova momčad Grediča. Velika je odgovornost i čast nastaviti životno djelo naših predaka – posebno u smjeru razvoja i uspjeha Goriških brda. Obnavljamo i naše domaćinstvo Medot koje ćemo detaljnije predstaviti iduće godine, ali svakako ima dovoljno prostora za nadogradnju ponude u Brdima koja nadopunjuje doživljaj vina koji već konkurira najboljima u svijetu. Pritom se aktivnosti isprepliću, ali privrženost mjestu ostaje.
Djelo vašeg djeda i oca svakako je ostavilo dojam na vas. Tko je zapravo Simon Simčič vinar, biznismen, pomorac?
Prije svega znam da se Slovenci bez problema mogu mjeriti s najboljima na svijetu. Poslovni čovjek - s poštovanjem prema plodnosti naše zemlje - i da, još uvijek zaljubljenik u jedrenje.
Više informacija:
medot-wines.com
