Što se događa kada zaljubljenost u partnera splasne – je li ljubav nestala ili je nije bilo?

Kako razumjeti ovu fazu kada emocije postaju manje nasilne i kako to utječe na naš odnos kada zaljubiti se ide? Kako osjećaji postupno blijede, postavlja se pitanje je li ljubav nestala ili je uopće nije bilo?

Zaljubiti se donosi val euforije, intenziteta i uzbuđenja koje nas privremeno obuzima. Ali kao i sve u životu, ovaj osjećaj ne može trajati vječno. Kad počne nestajati, osjećamo se tužno. Energija koja nas je pokretala jenjava, a osjećaj da ljubav možda blijedi postaje sve jači. Tako se nalazimo u trenutku samoće, ohlađeni stvarnošću koja više nije tako privlačna.

Ali stvarnost nije uvijek hladna i mračna. Jednostavno je to što jest. Ako smo se prepustili iluzijama i zagrijali se njima, moramo se suočiti s činjenicom da će se iluzije prije ili kasnije raspršiti.

Zašto? Jer emocije nisu ljubav. Oni čak nisu ni njegov bitan dio. Ti su osjećaji više vezani uz zaljubljenost, koja s vremenom prođe. Stoga je i smirivanje tih osjećaja u neku ruku ljekovito. Iako ovo iskustvo može biti neugodno i neugodno, ono ima svrhu.

Dakle, znači li zaljubljenost kraj ljubavi?

Kako osjećaji polako blijede, možemo se naći u stanju nesigurnosti. Javljaju se apatija i očaj. Počinjemo osjećati manju želju za ulaganjem u vezu, sumnje u zajedničku budućnost postaju sve uobičajenije.

Pitamo se možemo li napravio grešku, jesu li emocije koje smo uložili bile pogrešne. Postajemo umorni od napora koji veza zahtijeva, au isto vrijeme postajemo cinični glede toga što budućnost nosi. To je također jasan znak da se emocije povlače i da je vrijeme za suočavanje sa stvarnošću.

Smanjenje emocija dovodi do slabije komunikacije

Razmjene između partnera postaju rutina i gube dubinu. Postupno počinjemo bježati od dubokih razgovora i manje se družiti. Osjećamo nezadovoljstvo, ali ne možemo odrediti uzrok. Umjesto da o svojim osjećajima razgovaramo s partnerom, mi ih držimo za sebe. Ovo postupno povlačenje može dovesti do frustracije i ljutnje.

Emocionalna udaljenost također se može manifestirati u fizičkoj udaljenosti

Kada se emocionalno distanciramo, to se može odraziti i fizički. Seks postaje rjeđi, ljubav opada. Fizička distanca jasan je znak smirivanja emocija.

Ulažemo više truda (ili odustajemo)

Sukobi mogu nastati kao pokušaj rješavanja problema, ali istovremeno mogu eskalirati zbog stalne napetosti, kritiziranja i negativnosti. Smanjenje emocija često dovodi do potonjeg tipa sukoba, koji ne donose konstruktivna rješenja. Ponekad samo prestanimo ulagati energiju u sporove. To proizlazi iz manjeg interesa i uvjerenja da više nemamo energije za rješavanje problema. Kada sukobi postanu prisutniji od osjećaja povezanosti, i kada sukobi čak i prestanu, to jasno pokazuje da smo se udaljili. Ovo je znak da je došlo vrijeme da se situacija shvati ozbiljno.

Smiruje emocije i želju za slobodom

Počinjemo razmišljati o tome kako bi bilo biti sami i počinjemo gledati druge ljude kao potencijalne partnere. To je sasvim prirodan odgovor kada tražimo nove mogućnosti. To ne znači nužno kraj trenutne veze, već izražava našu želju da istražimo nove putove.

Partner nam sve više ide na živce

One osobine koje su nas prije privlačile ili nisu bile dosadne, sada postaju iritantne. To se može pokazati u načinu na koji hoda, smije se, jede ili drugim navikama. Često je to posljedica neizraženog nezadovoljstva, nedostatka emocionalne bliskosti i veće udaljenosti.

Znači li smirivanje emocija kraj veze?

Kada primijetimo da osjećaji postupno blijede, važno je shvatiti da je to prirodan proces nakon razdoblja zaljubljenosti. Ne treba nikoga kriviti, ni sebe ni partnera. Ovo stanje nas može navesti na razmišljanje o kraju veze, jer to smirivanje može potaknuti na ozbiljno razmišljanje.

No, to ne znači nužno i kraj svega. Moramo procijeniti našu međusobnu kompatibilnost, vrijednosti i ciljeve u dugoročnom smislu. To će nas voditi do toga je li veza vrijedna borbe i je li moguće iz ovog zatišja stvoriti čvrstu vezu punu ljubavi.