"Moramo naučiti improvizirati, prevladati i prilagoditi se." - USMC
Život se okrenuo naglavačke 2020. Koronavirus. Pandemija. Cijeli svijet je na suđenju. Neki su tugovali zbog gubitka voljenih, drugi zbog gubitka osjećaja normalnosti. Istina je da se život dramatično promijenio za sve nas u nekoliko kratkih mjeseci.
Što možemo naučiti iz svih ovih promjena i kaosa? Što možemo uzeti od svega ovoga?
Može se činiti da je teško vidjeti svjetlo dok smo još usred tame, ali 2020. ne može biti samo godina beskrajne negativnosti.
Možda je naša godina bila ispunjena stresom, brigama, izolacijom, tjeskobom, depresijom, usamljenošću, možda čak i slomljenim srcem ili gubitkom.
Na neki način, 2020. je otkrila naše osjećaje i emocije o našim ciljevima, gdje smo u životu ili gdje smo mislili da bismo trebali biti.
Ako želimo nešto oduzeti od 2020., uzmimo više vremena za sebe i prestanimo to uzimati zdravo za gotovo. Vidjeli smo kako se život brzo može promijeniti i da unatoč stalnoj promjeni prirode svijeta, vrijeme će i dalje teći. Stoga moramo mudro birati s kim i kako ćemo ga provoditi. Jer ne možemo čuvati vrijeme za kasnije. Kad jednom nestane, nema ga!
Neka nas ovo vrijeme nauči strpljenju, kako prema sebi tako i prema drugima. Neka nam ovo vrijeme pokaže što je zaista važno u našem životu i tko je u njemu stvarno važan. Neka pokaže koga i što stvarno volimo. Tko je stvarno tu kada nam treba.
Moramo biti zahvalni za svaki dan da se probudimo, da udahnemo zrak, da živimo.
Usredotočimo se na ono što nas zaista čini sretnima u životu. Ono što je stvarno važno. Bilo da se radi o karijeri, vezama, načinu života – moramo provoditi više vremena na načine koji nam donose radost. Razmislimo o tome kakav život i kakva osoba želimo biti za 10 godina, što nas uzbuđuje i kada se osjećamo ispunjeno!
Usredotočimo se na ono što trebamo i kako možemo poboljšati. Neka ovo bude vrijeme da se ponovno povežemo sa sobom, kao i s drugima. Neka nas ova izazovna vremena izazovu na promjenu.
Možda se osjećamo zarobljenima i prošli smo kroz stvari i događaje za koje nismo mislili da ćemo ih doživjeti i izdržati. Možda je sada sve drugačije jer smo shvatili što smo imali prije. Možda nas je sve to natjeralo da zastanemo i malo bolje pogledamo sliku u ogledalu – sebe.
Moramo biti zahvalni za svaki dan da se probudimo, da udahnemo zrak, da živimo.2020. nije išla onako kako smo planirali, stoga se fokusirajmo na ono što nam je najvažnije.
Možda nas 2020. pokušava naučiti da ponekad ono što smo željeli ili mislili da želimo nije ono što je najbolje za nas.
To nas je natjeralo da usporimo i napravimo korak unatrag. Dotjeralo nas je do naših granica i pokazalo nam koliko snage zapravo imamo u sebi.
Mentalno, mnogi od nas nikada se nisu nosili s toliko nepoznatih promjena. Socijalna distanca. Ograničen ljudski kontakt. Zabrinutost za zdravlje. Koliko god bili jaki prije ove godine, ova godina dokazuje koliko smo sposobni.
To ne znači da ove godine nismo osjetili usamljenost, tugu, tjeskobu, bol u srcu ili bilo što drugo što nas je rastužilo. To znači da ćemo unatoč poteškoćama biti jači. Što god nam život baci na put, i koliko god bolno izgledalo, pronaći ćemo hrabrosti nastaviti i suočiti se s tim.
Život je nepredvidiv, ali i nedvojbeno čaroban. U sjeni smo kišnog oblaka, neće zauvijek biti tu. Nemojmo provesti ostatak godine žaleći za onim što je moglo biti da nije bilo. Ostavimo prošlost iza sebe. Vjerujmo u sunce.
Godina 2020. nije bila tradicionalno divna, ali na kraju se računa ono što smo sami sebi napravili, kako smo odlučili živjeti svoje živote. Mi smo kreatori svojih života, bez obzira na svu zbrku oko nas.
Ako nas je 2020. ičemu naučila, to je da je život krhak. Nemamo pojma što sutra nosi, pa dajmo sve od sebe da današnji dan iskoristimo na najbolji način. Cijenimo to. Budimo zahvalni što smo ovdje, sada!
