Odakle ljubav prema pjevanju? Ljubav prema glazbi i pjevanju bila je prisutna u mom životu od malih nogu. Počeo se više razvijati kroz projekt Vali s kojim sam se susreo dolaskom u Sloveniju iu kojem sam sudjelovao dugi niz godina.
Odakle ljubav prema pjevanju?
Ljubav prema glazbi i pjevanju bila je prisutna u mom životu od malih nogu. Počeo se više razvijati kroz projekt Vali s kojim sam se susreo dolaskom u Sloveniju iu kojem sam sudjelovao dugi niz godina. Bili smo grupa mladih ljudi koji su počeli otkrivati ljepotu tradicionalne bosanske muzike. Tako je nastao manje-više stalni glazbeni sastav u kojem sam pjevao. Upoznala sam glazbu kroz oči izvođača i shvatila da mi se jako sviđa te odlučila da ću nakon završetka projekta nastaviti svoj pjevački put.
Mnogi od nas kada pomislimo na bosansku muziku pomislimo na turbofolk. Kakva je zapravo tradicionalna bosanska glazba?
Ta je asocijacija pogrešna, jer se radi o dva potpuno različita glazbena svijeta. Glazba se zove sevdah, prema turskoj riječi za ljubav. Zbog toga se pjesme koje pjevam zovu sevdalinke – ljubavne pjesme. Ovaj glazbeni žanr dolazi na prostore Bosne okupacijom Turaka prije oko 500 godina i prati razvoj urbanih središta i kulture. To je urbana glazba. U njenoj strukturi mogu se otkriti mnogi orijentalni elementi, dok su tekstovi uglavnom bazirani na ljubavnoj tematici. Sevdalinke su bile jedini način komunikacije među spolovima u tadašnjem konzervativnom muslimanskom društvu. Žene su bile odvojene od muškaraca i ovakva komunikacija ih je spajala. U početku su sevdalinke često bile zamišljene kao dijalog između mladića i djevojke, koji su na kraju uglazbljeni. U razvoju sevdalinki razvijale su se i teme o kojima govore sevdalinke. Tako su kasnije rješavali domoljubne osjećaje, znali su pjevati o društvenim događanjima, slavnim osobama tog vremena...
Gdje ste stekli svoje pjevačko umijeće?
Manje-više sam autodestruktivan. Uvijek je dobro biti što otvoreniji u svom radu, tako da inspiraciju crpim iz svih žanrova glazbe i od različitih umjetnika. I svoj glas sam tako školovala kod glazbenice Niki Vipotnik. Velika inspiracija su mi majstori sevdaha: Himzo Polovina, Zaim Imamović, Emina Zečaj, ... Sve ih možete koristiti u svojoj interpretaciji. Ali ima i mnogo zapisa iz kojih možete izvući tekstove i onda ih pokušati što bolje protumačiti na svoj način.
Razlikuje li se način pjevanja sevdalinki od pjevanja zabavne glazbe?
Ova metoda se naziva "flat" pjevanje, jer sadrži mnogo ravnih tonova, koji su bogato obojeni melizmama ili ornamentima. Interpretacija ima najveću težinu kod pjevanja sevdalinki. Kod pjevanja sevdaha emocije igraju veliku ulogu, jer se bave strašću, sjetom, tugom, nostalgijom... Od samog pjevača zavisi hoće li znati prenijeti željenu emociju na slušatelja i pripremiti ga na suosjećanje.
Jeste li i vi kao osoba vječno tužni, melankolični – pod utjecajem pjesama koje pjevate?
Čak i ako sam tužan, sumnjam da je to zbog utjecaja pjesme. Nisam takav po prirodi. Ali s vremena na vrijeme imam trenutke tuge, kao i svi mi. Drugačije je kad stanem na pozornicu. Kad pjevam, glazbu doživljavam na svoj način. Tuga tada postaje dio mene, a na repertoaru nemamo samo tužne pjesme. Tada pjesmi pristupam na potpuno drugačiji način, ovisno o tome što pojedina pjesma nudi.
I crpite energiju za doživljenu interpretaciju...?
Od života, a od svog, svakako. Kad nastaje nova pjesma, ulaziš dublje u sebe, nalaziš mjesto, vezu s prošlim iskustvima. Pitate se što i na koji način želite poručiti ovom pjesmom. Moja iskustva, proživljene emocije, koje povezuješ i proživljavaš na pozornici, tu su da me podrže.
Kako publika reagira na vašu glazbu?
Ovisi. Većina ljudi doživljava našu glazbu na vrlo individualan način. Svakom slušatelju priča nešto drugo, svatko to doživljava na svoj način, pa slušatelji povezuju svoja iskustva, svoje emocije s onim što čuju. Iz dvorane mogu izaći puni emocija, bilo da su nostalgični ili tužni, ili puni pozitivne energije.
Stvarate zajedno s grupom Sedef. Je li vaša glazba do kraja tradicionalna ili joj dajete neki novi, moderniji štih, poput aktualnog trenda u etno glazbi?
Naša osnova je tradicionalna bosanska muzika, ali smo joj dali novi, moderniji štih. Dakle, tradicijsku pjesmu obrađujemo onako kako je čujemo. U našoj interpretaciji suvremenost se isprepliće s tradicijom. Nakon predstavljanja našeg novog albuma u KD Kamnik otvorila se prilično opsežna rasprava između tradicionalista i onih koji su otvoreniji promjenama i inovacijama. Prvi su bili pomalo razočarani koncertom jer su očekivali tradicionalniji način izvođenja sevdaha, no drugdje smo naišli na odličan prijem kako slovenske, tako i strane i bošnjačke publike. Imali smo koncerte ovdje, kod susjeda, u Francuskoj, i svi su nas dočekali raširenih ruku i ušiju. Nema kraja raspravi tradicionalnog naspram modernog. Mislimo da je važno da pjesma diše s nama.
Postoji li bosanski način života i je li teško živjeti u Sloveniji?
Ne znam. A i da postoji, ne znam živim li to. Ako mislite na neke navike koje smo ponijeli sa sobom u Sloveniju, to je ispijanje turske kave, ha, ha. Ovdje se ne radi samo o ulijevanju kave u sebe, već o laganom "pijuckanju" dok razgovarate s prijateljima.
Gdje vas možemo čuti?
S gitaristima Šemsudinom Džopom i Tilnom Stepišnikom nastupit ćemo početkom ožujka u Ljubljani i travnja u Radovljici. Puno surađujemo i s drugim glazbenicima. Tako nas na koncertima često prate violončelistica Petra Onderufova, razni perkusionisti, violinisti, koji svi daju dodatnu vrijednost i posebnost koncertu.
Gdje te možemo naći kad ne pjevaš?
Rado pojedem tortilju ili neku salatu u Romeu, popijem kavu ili neki desert u La Petit Caffeu. Začudo, ne volim čevape. Također volimo popiti piće ili dva s članovima Sedef benda u hostelu Celica na Metelkovoj, gdje često nastupamo. Inače, najbolja relaksacija mi je pjevanje, pa se nadam da ćete me nekad poslušati i biti dio moje priče.
