Neću više čekati da mi odgovoriš na poruke. Neću više gledati u telefon i čekati da se javiš. Ako ne želiš razgovarati, neću te tjerati. Ne mogu te prisiliti.
Neću vam ponovno poslati pričuvnu poruku u slučaju da niste primili prvu. Znam da jesi.
Neću te više gnjaviti zašto se ne javljaš. Ona će to prihvatiti i nastaviti sa svojim životom. Znam da sam odavno trebala zaustaviti ovaj vrtuljak emocija, ali nisam znala kako izaći iz začaranog kruga misli koje su govorile šalji, šalji, šalji.
Pitam se zašto? Odmah je bilo jasno da me ignoriraš. Zašto sam mislio da će te moje riječi izmamiti iz jazbine neznanja.
Imam dovoljno drugih misli na umu. Nemam vremena razmišljati o tome zašto si me ignorirao.
Sad kad konačno vidim pravu sliku, Vidim svoje greške.
Vidim da sam ti se prilagodio. Kad si nazvao, odmah sam promijenio svoje planove i obveze samo da bih bio s tobom. Nikad nisi bio.
Sad znam da sam te trebao odbiti da sam imao naporan dan. Ne bih se više toliko trudio pronaći vremena za tebe. Pogotovo jer si nekoliko puta završio otkazujući planove. Neću ti dati drugu priliku da me razočaraš.
Prestat ću igrati tvoje umne igre. Vjerojatno nećete ništa razumjeti, jer ste navikli od mene dobiti sve što želite, a da ništa ne nudite zauzvrat. Stop. Budi sa mnom ili odlazi.
Napokon sam preboljela osjećaj da nešto nije u redu sa mnom jer si me u posljednje vrijeme ignorirao. Stalno se vraćaš. Iznova i iznova da ispunite svoj ego.
Neću se više zadržavati na tebi, jer nikad nisi pokazao ni trunku zahvalnosti što jesmo, što god bili. Želim biti s ljudima koji me ohrabruju, a ne ponižavaju.
Neću više pristati na manje od onoga što zaslužujem. Ne želim možda. Ne želim slušati isprike. Ili smo zajedno ili nismo. Srednjeg puta nema.
Pokažite svoje osjećaje ili me gledajte kako odlazim. Nemam više strpljenja da shvatim što želiš od mene. Ne želim se igrati čitača misli. Neću više biti rezerva. Neću više biti druga violina.
Ti znaš gdje sam, što osjećam, tko sam. Ne postoji ništa drugo što ti mogu reći ili dati. Napokon sam slobodan!