S jedne strane, mnogi roditelji i učitelji žale se da je nastavni plan i program u osnovnim školama prezahtjevan za djecu. U svijetu koji se ubrzano razvija, u pojedincima se gomilaju nove vještine, strani jezici i sposobnosti koje želimo razvijati kako bismo im u budućnosti dali što više prilika. S porastom interneta i lako dostupnih informacija posebno je važno tzv. cjeloživotno učenje. Cjeloživotno učenje je svijest, motivacija i sposobnost spremnosti na učenje tijekom cijelog života. Ali mogu li djeca doista učiti? Mnogi imaju velike probleme jer nemaju razvijene alate za učinkovito rješavanje obrade tvari. Zašto bi škole trebale staviti veći naglasak na učenje možete pročitati u članku ispod.
Zašto bi škole uopće trebale staviti veći naglasak na to kako učiti? Ako bolje razmislimo, odgovor je prilično jednostavan. Djeca i adolescenti (kao i, naravno, odrasli) koji ne znaju učiti jesu poput stolara bez odgovarajućeg alata za izradu stola. U njima možda postoji more neiskorištenog potencijala koji se nikada neće ostvariti ako ga ne znaju katalizirati, nadopuniti i izraziti. slovenske škole već su svjesni velike važnosti opremanja djece s kako uopće studirati. Jedan od pokušaja da se djeci pomogne naučiti strategije koje bi im pomogle da lakše uče i gube manje vremena na pamćenje i razumijevanje novih informacija je npr. projekt Učenje učenja, gdje se djeca uče osnovnim tehnikama za lakše i učinkovitije učenje. V popis u nastavku otkrivamo neke trikove koje možete vi ili vaše dijete pomažu u boljem učenju.
Ovo su tehnike koje vam mogu pomoći da bolje učite.
Potrebno je učiti s pauzama između.
Kognitivni psiholozi imaju čvrste i jasne dokaze, da je učenje najučinkovitije ako je raspoređeno na dulje vremensko razdoblje, sa sve dužim pauzama između. Što to znači u praksi? Najviše ćete pamtiti ako, primjerice, učite dva sata, pa napravite jednosatnu pauzu. Zatim ponovite gradivo i ponovno učite dva sata. Nakon toga napravite pauzu od dva sata, nakon čega ponovno ponavljate gradivo. Sljedeća pauza je još duža, a onda opet slijedi ponavljanje.
Objašnjavanje naučenog prijatelju.
Pedagozi i obrazovni psiholozi utvrdili su da male grupe, koje uključuju učenike koji razumiju i svladavaju gradivo u različitim stupnjevima, imaju vrlo dobre rezultate u učenju. Stoga se nastava povremeno odvija u grupama od najviše četiri studenta, u kojima jedan svladava gradivo, dvoje ga relativno dobro razumije, a jedan ima problema. Ovakav rad se isplati za sva četiri učenika! Zašto? Ispostavilo se da čak i bolji učenici produbljuju svoje razumijevanje gradiva kada moraju objasniti ono što uče učenicima koji lošije prolaze. Tada često tek saznamo gdje naše znanje ima rupe i možemo li ono što znamo artikulirati na razumljiv način. Tehnika objašnjavanja predmeta drugome stoga je izvrstan alat za uspješnije učenje.
Stvorite mentalni obrazac.
Mnoga djeca ne vole mentalne obrasce, a učitelji ih stalno prodaju kao odličan alat za učenje i pamćenje. I ovo posljednje je točno, ali samo pod određenim uvjetom: misaoni obrazac definiran je ne samo tipičnim oblikom sa središnjom informacijom u sredini i razgranatim pododjeljcima oko naslova, već prije svega time kako je napravljen i koje informacije sadrži . Mentalni obrazac je značajan materijal za učenje kada svaki učenik napravi svoj vlastiti. Treba sadržavati samo bitne ključne riječi, što znači da učenik prvo mora pročitati sav materijal, izdvojiti bit, zamisliti raspored materijala u mentalnom obrascu, a tek onda može krenuti u izradu mentalnog obrasca. Kao zanimljivost dodajemo da je jedan od razloga zašto bi misaoni obrazac trebao biti učinkovit taj što bi informacije u mozgu također trebale biti organizirane u mrežu koja je analogna izgledu misaonog obrasca.
Saznajte koji vam stil učenja najbolje odgovara.
Ovisno o tome kako najlakše obrađujemo informacije, ljudi se mogu podijeliti u tri različite vrste: auditivni, vizualni i kinestetički tip. Auditivni tipovi najlakše i najbrže uče ako čuju informaciju. Vizualni tipovi najbrže upijaju znanje kad vide (posebno im pomažu različiti grafikoni i slike). Za optimalno učenje, kinestetički tipovi trebaju nešto isprobati, napraviti, sudjelovati u nekoj aktivnosti koja se bavi gradivom koje moraju savladati. Podjela na ova tri tipa ne znači da pripadamo samo jednom, nego da pripadamo obično imamo jedan od tipova izraženiji. Ako smo slušni tip, to ne znači da samo popunjavamo informacije koje čujemo, već da je te informacije najlakše zapamtiti. Dakle, što možemo učiniti da olakšamo učenje? S jedne strane jest dobro znati koji je tip kod nas najizraženiji. Gdje je to moguće, gradivo prilagođavamo ovoj vrsti učenja.
- Za auditivni tip to znači da, primjerice, može snimiti materijal i onda ga poslušati.
- Vizualni tip treba uključiti što više grafikona i stvaranje misaonih obrazaca u učenju.
- Kinestetički tip trebao bi pokušati koristiti materijal u stvarnoj situaciji.
S druge strane, važno je da jačamo ona dva načina učenja koja imamo manje izražena. To je važno ponajviše zato što gradivo često ne možemo prilagoditi na odgovarajući način – u školi su, primjerice, vizualne i auditivne informacije češće od kinestetičkih.
