“Michael Jackson je također naručio našeg medvjedića”, rekla je ljubazna mlada dama i stavila veliku plišanu igračku na stolicu s dugim drvenim stolom. "Sve su rađene ručno, neke po narudžbi, a sve s puno ljubavi."
Proveli smo dan u gradu Sonnebergu, nekoć svjetskoj prijestolnici igračaka. Da nam to ne kažemo svi u jedan glas, ne bih vjerovao da je prije nekoliko desetljeća ovaj gradić proizvodio čak 20 % svih igračaka na našem planetu. U gradu do danas postoji sveučilište za igračke, a i danas je svaki njegov stanovnik barem nekako vezan uz tog prvog medvjedića, porculanske lutke ili drvene konjiće. A grehota bi bila napustiti grad bez posjeta jednom od najvažnijih muzeja igračaka. Mah, muzej. To si obično kažemo kada zakoračimo pred velike, vlažne i prašnjave kuće. No, ovoga smo si puta ponovno dopustili da gledamo dječjim očima i uživimo se u igru onih koji su umjesto s iPadom mogli uživati u igri s drvenim, teško pokretnim lutkama i klimavim triciklima. Srećom, sunce nas prati već treći dan, a na idiličnim cestama Thüringen šume, duge popodnevne sjene visokih smreka trepere preko krova našeg automobila.
Istražujemo Njemačku i dajemo mu priliku da se pokaže u svom najboljem, najgostoljubivijem svjetlu.
Pročitajte i ostale dijelove putopisa:
#1 Cesta igračaka / #2 Cesta igračaka / #3 Cesta igračaka / #4 Cesta igračaka