Razgovor s Bernardom Županekom: Zahodske rasprave

Tema ovogodišnje Svetlobne gerile, koja uključuje i predstavu Staniščna šepetanja, je Svijetla budućnost. Obećava li i javnu raspravu?
Na temelju premijere, definitivno mislim da je tako. Odaziv je bio vrlo dobar, mi šaptači smo imali posla, a ako je to ikakav pokazatelj budućnosti opće javne rasprave, nema razloga za strah.

Što je s beskrupuloznim intelektualnim radnicima? Neće li se više morati `prostituirati`?
Teško mi je odgovoriti na to pitanje, ali naš nastup je prilika da razmislimo o tome koliko se cijeni intelektualni rad. Osobno smatram da se intelektualni rad ne cijeni previše i ne osjećam da se situacija popravlja.

S obzirom da se događanje Toilet Whispers održalo u sklopu festivala Svjetlosna gerila; kakva je veza između šapata i svjetla?
Svjetlost je integrirana u tehnički dio izvedbe, odnosno WC-i su umjetničke skulpture umjetnika Marka A. Kovačiča, Andreja Štulara i Zorana Srdića Janežiča. Svjetlo se koristi drugačije unutar svakog WC-a. U retro interijeru jednog WC-a stvara intimnu atmosferu, drugdje jako neonsko svjetlo naglašava moderan interijer, a rimski WC je osvijetljen uljanicama. Svjetlo ovdje nije tako istaknuto kao na drugim događanjima unutar festivala, ali svakako stvaraju inspirativnu i ugodnu atmosferu koja debatu stavlja u određeni kontekst.

Zahodi se u našem društvu doživljavaju kao kontroverzni tajni prostori. Zašto je predstava postavljena u takav prostorni okvir?
Performans autora Zorana Srdića i Jane Putrle Srdić polazi upravo od te konotacije s toaletima. Toaleti su, ne samo u našem društvu nego općenito, čak i kada putujemo, nešto što je često drugačije od onoga na što smo navikli, što nas fascinira na svoj način. Kao i, na primjer, kuhinja i običaji stranih naroda. S druge strane, performans Toilet Whispers polazi od rimskih javnih zahoda. Ove godine slavimo 2000. obljetnicu Emone, a njihovi javni zahodi danas su predmet velikog interesa, kada je odlazak na zahod intimna stvar.

Kao poznavatelj rimskog razdoblja u Muzejima in galerijama grada Ljubljane, možete li nam reći nešto više o rimskom konceptu druženja u zahodima?
Danas nam je čudno, neugodno i nevjerojatno da je nekoliko ljudi istovremeno vršilo nuždu u tim zahodima, a da im to nije neugodno. Ovo su vrijeme čak iskoristili i za kratku raspravu. Naravno, Rimljani su imali i svoje privatne toalete, koji su više ličili na moderne. Bile su mračnije, neukrašene i doista nisu bile mjesto gdje bi se željelo provoditi više vremena. Bili su opremljeni jednostavnom pločom s rupom koja vodi do odvoda. Javni zahodi, s druge strane, bili su relativno luksuzni, postavljeni na popločanim površinama s ukrašenim zidovima. Ploče za sjedenje bile su kamene ili drvene, s izrezanim rupama, a ispod njih je obično tekla tekuća voda kako bi ispirala kanalizaciju. Posjetiteljima su za brisanje bile na raspolaganju morske spužve zavezane na drveni štapić, kojima su higijenski završavali odlazak na WC.

Odvija li se rasprava između posjetitelja i intelektualne prostitutke pred očima javnosti ili je riječ o intimnom događaju tijekom predstave Staniščne Šepetanje?
Na eventu su posjetiteljima na raspolaganju tri toaleta koji su zapravo zatvoreni vratima kako bi se iznutra stvorila intima između intelektualne prostitutke i njenog klijenta ili klijenata. Jednu intelektualnu prostitutku može posjetiti više mušterija u isto vrijeme. Polazi se nekako od tri-četiri osobe, pa se debata odvija u uskom krugu. Iskustvo koje smo doživjeli na otvaranju bilo je vrlo ugodno, opušteno, debate su tekle glatko.

Kakav je odaziv publike? O kojim temama su vaši ̋klijenti˝ željeli raspravljati s vama?
Odaziv publike bio je vrlo dobar. Bilo mi je zanimljivo što organizatori nude mogućnost rezerviranja intelektualnih prostitutki, ljudi su voljeli koristiti tu opciju i rezervirati termine unaprijed. Teme debata bile su vrlo različite, ovisno o tome što je pojedina intelektualna prostitutka imala za ponuditi - u performansu sudjeluju arheolozi, antropolozi, umjetnici, kustosi, povjesničari umjetnosti itd. Ljudi su htjeli razgovarati sa mnom o samom performansu i njegovom značenju, o Emoni, Rimskom carstvu, o prostituciji u rimsko doba. Debate su se razvijale u potpuno neočekivanim smjerovima, primjerice, s grupom stranaca razgovarali smo o aktualnoj političkoj situaciji u našim zemljama.

Kako se plaća vaša usluga?
Prikupljali smo dobrovoljne priloge koji su trebali biti u skladu sa zadovoljstvom korisnika. Naravno, svaka od intelektualnih prostitutki imala je svog makroa koji je vodio posao s klijentima. Posjetitelji su zamoljeni da izraze svoje zadovoljstvo nekako na ljestvici od dvjesto do dvjesto eura. Ljudi su bili skloniji donjoj granici, ali mi smo to više shvatili kao šalu i eksperiment, a pritom smo inzistirali na plaćanju, jer je to bitan dio prostitucije intelektualnog rada.