Izgleda kao lektira za najmlađe, au stvarnosti je to mudrost na manje od stotinu papira!
Antoine de Saint-Exupéry rođen je 29. lipnja 1900. u Lyonu. 43 godine kasnije objavio je svoj roman u New Yorku Mali princ (Le Petit Prince), koja je brzo postigla veliki međunarodni uspjeh te je, uz Bibliju, najprevođenija knjiga svih vremena. Ono što je posebno i zanimljivo kod ove knjige je da, iako je obavezna lektira za osnovnu školu, čitati ili shvaćati potpuno različito u različitim razdobljima života. Dakle, ovo je knjiga za sve uzraste koju biste trebali pročitati kada se osjećate izgubljeno ili se želite podsjetiti onih lekcija koje ste zapravo vrlo dobro razumjeli kao dijete. Evo najvrjednijih životnih lekcija koje nas je ova knjiga naučila.
„Svi odrasli su prvo bili djeca. Ali malo ih se toga sjeća.”
Djeca se vesele malim stvarima i svemu onome što kasnije počinjemo shvaćati - duge na nebu, kiša, cvijeće, sladoled, ljuljačke u parku, igre s prijateljima... Djeca su znatiželjna, ne boje se postavljati pitanja i otvoreni su – ne boje se dobiti odgovore. Djeca sanjaju i vjeruju u svoje snove, znaju kako im mašta može pomoći. Kao djeca smo negdje u sebi znali koja nam je svrha života i zato bi se ponekad trebali vratiti u to razdoblje i zapitati se - što nas je ispunjavalo radošću, čemu smo se najviše veselili, što smo zapravo uživali i što smo htjeli postati kad odrastemo.
„Vaša ruža je važna upravo zbog vremena koje ste za nju žrtvovali. Ljudi su ovu istinu zaboravili, ali vi je ne smijete zaboraviti. Vi ste zauvijek odgovorni za ono što ste pripitomili. Ti si odgovoran za svoju ružu.”
Obično ne razmišljamo previše o najvažnijim odnosima koje imamo u životu – odnosima s roditeljima, prijateljima i partnerima. Uzimamo ih zdravo za gotovo, zanemarujemo ih ili (ne)svjesno povrijeđujemo. Mi smo odgovorni za odnose u koje smo uložili vrijeme i moramo nastaviti davati ljubav, pažnju i vrijeme. Najvažnije ljude u našem životu nikada ne trebamo uzimati zdravo za gotovo, trebamo ostati uz njih bez obzira na sve životne okolnosti i izazove koje nam život stavlja.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu
“Najbolje i najljepše stvari na svijetu ne mogu se vidjeti niti dodirnuti. Morate ih osjetiti u srcu."
Cijeli život pokušavamo postići određeni status i materijalne stvari, ali zapravo sve što nas istinski čini sretnima nije materijalne prirode. Te stvari se ne mogu vidjeti, dodirnuti ili posjedovati, već se mogu samo osjetiti - ljubav, sloboda, radost, želja, prijateljstvo, poezija, dom...
“Puno je teže suditi sebi nego drugima. Ako uspijete sebe ispravno procijeniti, onda ste uistinu čovjek istinske mudrosti.”
Bezbroj puta se pitam zašto je puno lakše osuditi nego razumjeti? Razumijevanje sebe vodi nas boljem razumijevanju drugih: ako se stavimo u situaciju, možda ćemo lakše razumjeti tuđu odluku ili postupak. Ne trebamo se bojati preispitivanja vlastitih odluka i postupaka, jer je to najbolji način da dođemo do svoje suštine, iako je za upoznavanje naše osobnosti potreban cijeli život, a to je ono što život čini uzbudljivim. Kada priznamo vlastite pogreške (zapravo krive odluke koje su nas u svakom slučaju nečemu naučile i nisu bile bez razloga), lakše ćemo početi shvaćati sve oko sebe.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu
„Sreća nije u predmetima koje skupljamo oko sebe. Da bismo ga pronašli, samo moramo otvoriti oči."
I zbog toga skupljajte iskustva, a ne stvari! Trendovi se mijenjaju, tehnologija napreduje, fizički izgled se definitivno mijenja s godinama, ali ono što zaista nikada ne nestaje je ono što unosimo u svoja iskustva – obrazovanje, putovanja, druženje s ljudima, otvorenost prema različitim perspektivama, kreativnost i znatiželja. Sreća je svuda oko nas, dok je pokušavamo pronaći u uvjerenju da želimo nešto što podsvjesno zapravo ne želimo, a (vjerojatno) niti ne trebamo.
