"Ljudi su često usamljeni jer grade zidove umjesto da grade mostove." - Nepoznati autor
Jednom su se posvađala dva brata. Živjeli su na susjednim farmama. Bila je to njihova prva ozbiljna borba nakon četrdeset godina.
Tog dana njihova međusobna privrženost je nestala.
Sve je počelo malim nesporazumom koji je doveo do velike svađe i teških riječi, nakon čega su uslijedili tjedni provedeni u šutnji.
A onda je jednog jutra netko pokucao na vrata njegova starijeg brata. Otvorio ih je i ugledao čovjeka sa stolarskim alatom. "Tražim posao," On je rekao. "Bi li bilo moguće pronaći posao za mene na vašoj farmi?"
"Bi," rekao je stariji brat. “Znam što biste mogli učiniti za mene. Vidite li onu kuću s druge strane potoka? Tamo živi moj susjed, moj mlađi brat. Prošli tjedan između nas je bila livada, ali on je nešto iskopao od rijeke do ovdje i sad je između nas potok. Ovo je učinio samo da me povrijedi. Vidiš one balvane kraj staje? Želim da napraviš ogradu od dva metra da više ne vidim njega ni njegovu kuću.”
Carpenter je rekao: “Meni je sve jasno. Daj mi čavle i bušilicu i vidjet ćeš koliko dobru ogradu mogu napraviti.”
Stariji brat je morao u grad, pa je dao stolaru potreban materijal i otišao. Cijeli dan je teško radio, mjerio, pilio...
Kad se stariji brat vratio u sumrak, bio je zapanjen i iznenađen!
Ograde uopće nije bilo. Tesar je sagradio most koji je spajao dvije obale potoka. Bio je lijep, a s njegove druge strane mostu je raširenih ruku prilazio njegov mlađi brat.
"Ti si stvarno dobra osoba jer si izgradio most nakon svega što sam ti rekao i učinio", rekao je mlađi brat.
Dva brata stajala su sa svoje strane mosta, polako se probijajući jedan prema drugome. Sreli su se na sredini.
Gledali su kako stolar uzima svoju kutiju s alatom i kreće svojim putem. "Hej čekaj! Ostani s nama nekoliko dana, ima još mnogo stvari koje bih mogao napraviti,” rekao je stariji brat.
"Volio bih," rekao je stolar "ali još moram izgraditi mnogo mostova."
